Sve je počelo s bingom, najpopularnijom igrom na sreću u BiH, poslije se kladio na utrke pasa, a u BiH se kladionice mogu naći na svakom ćošku.

Ime mu je izmijenjeno, za potrebe snimanja nazvan je Elvir i dopušteno je snimati ga s leđa, a za njega je već ogroman korak da je o svom problemu spreman govoriti pred kamerom.

Elvir je godinama bio ovisan o kockanju. “Počeo sam odmah nakon osnovne škole, prije nekih 15-20 godina. Malo-pomalo, pa ušao u dugove kod naroda, komšija, rodbine, prijatelja… Katastrofa. Uništio život sebi, roditeljima, sestrama… Imam zetove, djecu, ma pola obitelji sam uništio. Ovo je zlo, ne bih nikome preporučio”. Sve je počelo s bingom, najpopularnijom igrom na sreću u BiH, poslije se kladio na utrke pasa, a u BiH se kladionice mogu naći na svakom ćošku.

“Što se tiče zakonskih rješenja, kontrole su problematične. Kod kladioniuca je zabrana klađenja mlađima od 18 godina, a imali smo slučajeve gdje su kladionice prepune mlađih osoba”, ističe ministar rada i socijalne politike BiH Tarik Smailbegović. Klasični igrač na sreću u BiH je star između 30 i 45 godina i ima obitelj i djecu. Često je frustriran činjenicom da svojom plaćom ne može prehraniti porodicu pa svoju sreću okušava u kockanju. “Radim svaki dan s ljudima koji imaju taj problem. Oni su s porodicama koji imaju problem ovisnosti o kockanju i svakodnevno svjedočim raspadima života, raspadima porodica, rastrojima raznih vrsta na mentalnom planu”, ističe psiholog iz Mostara Marko Romić.

Romić procjenjuje da je oko 50 hiljada ljudi u BiH ovisno o kockanju i jedini je psiholog koji ovisnicima pomaže na volonterskoj bazi, a novca za terapiju većina njih nema.

“Svugdje je taj problem otprilike na sličan način izražen i to je prava katatrofa. Nažalost nemamo dovoljno resursa da se nosimo s tim problemom i imamo vlasti koje nemaju nikakvu želju da se bave time”, dodaje on. Romić je prije 14 godina osnovao klub liječenih ovisnika o kocki u Mostaru i još uvijek je jedini u zemlji. Svakog petka se ovisnici sastaju anonimno jer je oovisnost o kockanju još uvijek veliki tabu i ljudi se boje stigmatizacije. Sa svakim od njih dolazi netko od članova obitelji jer i porodica treba terapiju. Elvir već pola godine ovdje dolazi svakog petka i od tada se kaže, preporodio. “Ja uvijek kažem, otkako sam doktora upoznao, ‘prvo Bog pa doktor’, eto time sam vam sve rekao”, ističe Elvir.

Prvih mjeseci je bilo teško priznaje Elvir. Iskušenje je i dalje tu, ali naučio mu je odoljeti. Ima dobar posao i prvi put s optimizmom gleda na budućnost, piše DW.