Iako je imao želju da putuje svijetom i bilježi ljepote različitih kultura, a posebno svoje rodne Palestine, novinaru i fotografu Motazu Azaizi, genocid je ugasio snove.
No, svoje zanimanje usmjerio je u širenje istine kako bi cijeli svijet znao za ono što se dešava u Gazi. Motaz Azaiza rizikuje svoj život, ne jede, ne spava, a izložen je opasnosti jednako kao i svi drugi stanovnici Gaze. Ipak, ne odustaje od svoje misije.
Zahvaljujući internetu i društvenim mrežama Motaz je postao planetarno poznat. Ljudi svih generacija redovno ulaze na njegove profile kako bi znali šta se trenutno dešava u Gazi. Dobio je titulu heroja, piše Tuzlanski.ba.
Posmatrajući Motaza, mnogi ljudi koji su zapamtili rat u Bosni i Hercegovini, prisjetili su se naših novinarskih heroja. Neki od njih živote su izgubili upravo izvještavajući tokom rata.
Vezano | Ko je Motaz Azaiza? Izraelska vojska mu prijeti zbog izvještavanja iz Gaze, izbjegao smrt za “dlaku”
U toku rata u Bosni i Hercegovini, bilo je mnogo ratnih novinara koji su svojim doprinosom širenja istine pomogli u otkrivanju ratnih zločina i strahovitih događaja, te omogućili međunarodnoj zajednici da razumiju ozbiljnost sukoba.
Njihov rad je imao ključnu ulogu u isticanju sudbina civila i pružanju realnijeg prikaza događaja na terenu. Uprkos riziku i opasnostima koje su se nalazile u njihovom radu, oni su odbijali biti ucjenjeni i ostali predani svojim novinarskim principima.
Kjašif Smajlović
Kjašif Smajlović je bio novinarska žrtva rata u Bosni i Hercegovini. Ubijen je prilikom napada JNA i srpskih paravojnih formacija na Zvornik. Nakon što su ga zarobili u zgradi dopisništva, smrskali su mu desnu stranu lobanje i to udarcima pisaćom mašinom na kojoj je radio.
Također, polomili su mu i prste na rukama. Nakon što su ga pretukli, ispalili su šest metaka u njega, u predjelu srca i grudnog koša. Tijelo Kjašifa Smajlovića pronađeno je u junu 2016. u masovnoj grobnici Kazanbašča. Sahranjen je 1. oktobra 2016. u sarajevskom naselju Vlakovo. Za njega nerijetko kažu da je novinar koga je ubila istinita riječ. Posthumno mu je dodijeljeno priznanje ‘’Novinarska nagrada Nino Ćatić’’.
Nihad Nino Ćatić
“Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnici je trenutno dovučeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko na svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima. Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice. Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Akashi, Butros Gali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu neće više biti bitno.” –ovo je posljednji radijski izvještaj novinara Nihada Nine Ćatića zabilježen 10.jula 1995.godine. Ovaj izvještaj je bio svojevrsni apel domaćoj i međunarodnoj javnosti da spriječe genocid.
Nino se nakon tog izvještaja zaputio prema Tuzli, zajedno s prijateljima, blizancima Seadom i Senadom i hiljadama svojih Podrinjaca, kroz šume, putem smrti. Od tada mu se gubi svaki trag, a njegovi posmrtni ostaci još nikada nisu pronađeni.
Salih Brkić
Mali je broj onih koji ne znaju ko je bio veliki Salih Brkić. Za njega se često kaže da je bio doajen bh novinarstva. Za života i radnog vijeka, Brkić je često govorio da novinar mora biti tamo gdje je najteže. I bio je. U svojoj karijeri Salih je bio na svim stratištima, na otkopavanju masovnih grobnica, snimio je više od 30 dokumentarnih filmova, a svoju kompletnu videoarhivu u januaru 2022. godine donirao je Bošnjačkom institutu – Fondaciji Adila Zulfikarpašića. Njegova arhiva pokriva širok spektar tema, od uništavanja masovnih grobnica do značajnih historijskih građevina.Preminuo je 12.maja ove godine.
Oni nisu jedini. Mnogo je onih koji su kroz svoj rad u vrijeme rata istinu i dobrobit svog naroda stavili ispred svojih života. U njihovo vrijeme nije bilo društvenih mreža, a ipak su putem radija i televizije ulazili u svaki dom i ostali zapamćeni po svojoj predanosti. (Tuzlanski.ba)
