Srijeda, 28. Oktobra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Izuzetno prirodno i kulturno blago na području općine Olovo

Prostor općine Olovo ima izuzetne potencijale i prirodna bogatstava – šume, rude, rijeke, termalni izvori, a čak 13 spomenika kulture sa područja općine uvršteno je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

U cilju očuvanja i promocije historijskih, prirodnih, kulturnih i ekonomskih potencijala Olova nedavno je u Vogošći osnovano Udruženja građana “Zavičaj”, koje okuplja građane porijeklom iz Olova na području Kantona Sarajevo.

Jedan od članova Udruženja, naučni saradnik u Institutu za historiju Sarajevo dr. Enes Omerović u razgovoru za Fenu naglašava da je Olovo administrativni, privredni i kulturni centar istoimene općine smještene na obroncima planina Romanija, Konjuh i Zvijezda te u dolinama planinskih rijeka Bioštica, Stupčanica i Krivaja. Ovaj prostor izuzetnih  već odavno je naseljen o čemu svjedoče brojni ostaci materijalne kulture i pisani izvori iz različitih historijskih perioda.

  • Kako priča Omerović, iako pojedini materijalni tragovi i toponimi u Olovu i njegovoj bližoj i daljoj okolini ukazuju na višestoljetnu naseljenost olovskog kraja, prvi pisani tragovi o Olovu potiču tek  iz druge polovine XIV stoljeća kada se prvi put spominju već razvijena rudarska naselja Kamenica (Camenica, Cameniza) na mjestu današnjih Donjih Bakića i Olovo (Plumbum, Plombi, Piombo). Zahvaljujući eksploataciji rude olova Olovo postaje jedno od najvažnijih rudarskih i trgovačkih središta srednjovjekovne Bosne, a u gradu se nalazila i carina. O značaju ovih naselja govori i podatak da je u srednjovjekovnom Olovu postojao i franjevački samostan Blažene Djevice Marije i crkva koji su izgrađeni najvjerovatnije krajem XIV stoljeća, pa predstavljaju jedan od najranijih franjevačkih samostana u Bosni.

  • Olovo je i nakon osmanskog osvajanja izvjesno vrijeme ostalo važno rudarsko i trgovačko središte, ali je potražnja za olovom bila sve manja.

    – Iako nema pouzdanih podataka o vremenu prestanka eksploatacije olova u ovim krajevima, pretpostavlja se da do toga dolazi najkasnije tokom XVII stoljeća. O značaju Olova u prvim stoljećima osmanske uprave govore i brojni zapisi o franjevačkom samostanu Blažene Djevice Marije koji tokom XVI i XVII stoljeća doživljava svoj procvat i vrhunac, a bio je poznat i daleko van današnjih granica Bosne te je predstavljao jedno od najvećih Marijanskih svetišta u ovom dijelu Evrope. Svoju popularnost olovski samostan najviše je dugovao ikoni sv. Marije koja je prenesena iz Zvornika, a koja je postala poznata kao čudotvorna slika Gospe Olovske – navodi Omerovića.

  • Olovo i njegovu okolinu velike promjene zahvataju tek na početku XX stoljeća kada je u slivu Krivaje počela  eksploatacija šumskih i rudnih bogatstava i uz nju vezana izgradnja uskotračne šumske željezničke pruge.

    – O bogatoj prošlosti Olova i njegove okoline i danas svjedoče brojni tragovi, odnosno materijalni spomenici kulture. Čak 13 spomenika kulture sa područja općine Olovo uvršteno je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Najbrojniji i najupečatljiviji su svakako srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci, kojih na teritoriji općine Olovo ima najmanje 1.039 na 82 lokaliteta. Kao nacionalni spomenici označene su i stavljene pod zaštitu države nekropole stećaka „Mramorje“ u selu Moguše, „Navitak“ u selu Boganovići, „Salikovac“ između Dolova i Bakića, „Mramor“ u selu Musići, te nekropole stećaka i starih nišana u Gurdićima, Drecelju i „Mramorje“ u Lavšićima, a posebnu pažnju plijeni zaštićeno prirodno i historijsko područje „Nekropola sa stećcima, nišanima, obeliskom i ostacima crkve sv. Roka u Bakićima Donjim“. Upravo je obelisk iz Bakića iskorišten kao motiv na znaku nedavno osnovakog Udruženja građana „Zavičaj“ – kazao je on.

  • Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine su još i crkva Majke Božje sa pokretnom imovinom u Olovu, drvena džamija u Solunu, stara drvena džamija u Miljevićima, most poznat kao ”Rimski most” na rijeci Orlji kod sela Klinčići te Tora, koja se kao pokretno dobro čuva u Gradskoj biblioteci u Olovu.

    – Posebno je važno naglasiti da se među 20 nekropola stećaka u Bosni Hercegovini koje su upisane na Listu svjetske kulturne baštine nalazi i nekropola „Mramor“ u Musićima. Također, želimo skrenuti pažnju i na podatak da se na poleđini novčanice od 10 konvertibilnih maraka nalazi motiv stećka sa jedne od olovskih nekropola. Doduše, punih 20 godina ispod navedenog motiva je neopravdano kao lokacija bila potpisana Radimlja kod Stoca, ali je zahvaljujući Građanskoj inicijativi Sva Bosna ispravljena „nepravda“ i na novim novčanicama od 10 konvertibilnih maraka stoji natpis da je riječ o stećku sa lokaliteta Križevići kod Olova – rekao je Omerović.

  • Od prirodnom blaga, kod naselja Boganovići, uz lokalnu cestu, blizu Krivaje, u donjem toku rječice Ponijerčica nalazi se Ponijeračko/Boganjska pećina. Dužina njenog kanala malo je veća od 200 metara, a visina se kreće od pet do 30 metara. Ulaz u pećinu širok je oko 15 metara, a visok i do 40 metara. Jedni je svrstavaju u riječnu, a po drugima pripada grupi ponorskih, periodski riječnih pećina. Ipak ona je složeni speleoloških objekata te vrste i tipičan primjer za upoznavanje načina cirkulacije i raspodjele vode u unutrašnjosti krečnjačkih terena. Unutrašnjost pećine ispunjena je kadama kaskadnog oblika, a tokom jeseni i zime ovdje priroda pokaže svu svoju neukrotivost, jer iz pećinskog otvora tada Ponijerčica teče ka rijeci Krivaji. U posljednje vrijeme postala je vrlo interesantna turistima iz cijele BiH, ali i svijeta.

  • Na kraju razgovora za Fenu Omerović kaže da je sve ovo samo mali dio kulturnog i prirodnog naslijeđa Olova i njegove okoline koje bi “vrijedilo ne vidjeti, nego doživjeti”, posebno u vrijeme kada će zbog pandemije koronaviruisa mnogi građani godišnji odmor provesti u zemlji. (Fena)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje