U posljednjih deset godina zabilježen je značajan porast mladih koji uživaju u heroinu u Bosni i Hercegovini, a na osnovi neizravnih pokazatelja taj broj iznosi više od 10.000 heroinskih ovisnika, prema podacima UN-a.

Do nagloga porasta broja ovisnika u Bosni i Hercegovini posebno je došlo u periodu poslije rata, jer je položaj BiH na takozvanoj balkanskoj ruti trgovine narkoticima doprinijelo i povećanoj dostupnosti narkotika.

Većina mladih započinje svoju ‘karijeru drogiranja’ pušenjem marihuane, pijenjem alkohola, a potom ekperimentiranjem sa psihostimulansima (Amfetamini, Ecstasy), opijatskim analgeticima (Tramadol), benzodiazepinima (Apaurin, Lexillium, Xanax i sl)”.

U fazi ekperimentiranja u većini slučajeva droga u početku ima blagotvorne i često ugodne efekte.

“Mladi čovjek ulazi u svijet droge postupno i s neosnovanom iluzijom i uvjerenjem da može kontrolirati upotrebu droga. Uobičajeni način razmišljanja je ‘to je samo zabava’, ‘uzimam samo vikendom’, ‘mogu stati kada odlučim’. Ova faza je poznata kao faza ‘medenoga mjeseca’ s drogama. U ovoj fazi se i širi ‘ideja drogiranja’ među prijateljima, parterima i vršnjacima”, ističe Marjanović Lisac, šefica odjeljenja za narkomaniju Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

Nakon “medenog mjeseca” s drogama, mladi čovjek ulazi u sljedeću fazu, a to je eksperimentiranje s teškim opijatima poput heroina, uslijed čega dolazi do poremećaja metabolizma i funkcionalnosti živčanoga sustava takozvanih centara ugode…

U video prilogu pogledajte ispovijest bivseg ovisnika koji kaže kako je se počelo prvim jointom nakon čega je posenguo za težim i jačim drogama kako bi se u dokazao među prijateljima u društvu.

On je danas korisnik Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama Smoluća već 11 mjeseci.

“Prvi susret s drogom imao sam s 12 godina kada sam probao marihuanu, a zapravo nisam uopšte imao pojma šta mi taj joint može donijeti u žviotu. Krenulo je pušenje trave s društvom možda par puta mjesečno da bi nakon određenog vremena “cigrau za smijanje” kako sam je tada zvao pušio svaki dan. Nakon toga dolazi srednja škola i utakmice na stadionima. Bio sam stravstveni navijač jednog kluba i prvi put na utakmici dolazim u kontak sa drogom speed bez da sam o njoj išta znao. Probao sam speed jer sam želio da pokažem kako sam ja tzv. frajer i mangup. Nakon što sam uzeo speed krenuluo je sve nizbrdo. Problemi u porodici idu proporcionalno sa mojim problemima sa drogom. Izbačen sam iz škole, prebacio sam se u drugu i bio okružen društvom onakvim kakav sam i sam bio. I tako je iz dana u dan sve dublje sam ulazio u pakao droge. Nikada drogu sa današnje takče glediša ne bi dijelio na tešku i laku, sve je to isto. Jer vas laka droga vodi ka teškim. Nakon svega roditelji su jedini ti koju su bili uz mene kada sam bio i najgori i najbolji oni su mi pružili ruku spasa i vratili nadu u život. Mnogo puta su mi kroz glavu prolazile suicidne misli, razmišljao sam o samoubistvu. Bio sam u fazi kada mi je trebalo 150 KM dnevno samo za drogu. Izgubio sam bio sve u životu. Zato želim da poručim mladima da nikada ne osjete majčine suze, ja sam im mnogo puta osjetio i jedina stvar zbog koje danas imam grižnu savjesti su upravo majčine suze. Roditelji su obolili zbog mene, zbog svog sina jedinca i puta na koji ga je odvela ta prokleta droga. Budite dobri ljudi i uspješni u životu, slušajte svoje roditelje. Svi oni koje sam smatrao gubitnicima i štreberima danas su uspješni i sretni ljudi imaju svoje živote i porodice, a ja nemam ništa…

Socijalni pedagog Kenan Rahmanović uposlenik je JU Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama Smoluća koji egzistira već 14 godina.

“Ono što sve nas treba najviše da zabrine jeste dobna granica koja se javlja kod prve konzumacije odnosno prvog dodira sa psihoaktivnom supstancom i prema nekim pokazateljima ta dobna granica se spustila čak na 13 godina. Do sada je u našem Centru boravilo preko 400 korisnika iz cijele BiH, dijaposre, Srbije, Crne Gore, Makedonije. U prosjeku su ovisnici u našem Centru boravili između šest i osam mjeseci dok je bilo i onih koji su završili kompletan program od 12 mjeseci i to su danas osobe koje su stabilni apstinenti, socijalno uključeni i radno anganžovani.” – kaže Kenan Rahmanović. (Tuzlanski.ba)