Ptice lako očaravaju jer ostvaruju, bez puno muke, drevni san Dedala i Ikara, tako svojstvenu ljudsku čežnju da letimo. Medij fotografije nam danas omogućava da uživamo u ljepoti ovih stvorenja više nego ikad prije.

Almir Hukić je Tuzlak koji se bavi wildlife fotografijom, odnosno fotografisanjem divljih životinja u njihovim prirodnim staništima. Hukić se najčešće bavi fotografisanjem bosanskohercegovačkih ptica i njegove fotografije možemo naći na Facebook stranici Birds of Bosnia – Almir Hukic.

‘Moj ulazak u ptičji svijet se desio u tinejdžerskim danima kada sam s balkona posmatrao let golubova koje je komšija puštao. To me je ispunjavalo i pričinjavalo mi zadovoljstvo’, sjeća ce Almir svojih početaka u razgovoru za Glas Amerike.

Međutim, potpuno novu dimenziju fascinacije osjetio je kada je prvi put vidio grabljivicu u letu kao i jednu fotografiju velike sive sove (Strix nebulosa). ‘Osjetio sam snažnu duhovnu povezanost s tim nebeskim letačima i konstantnu želju da to dokumentujem u formi fotografije’.

Almir je, inače, završio ekonomiju i radi u odjelu logistike u jednoj domaćoj kompaniji, što još jednom pokazuje kako nije potrebno završiti studij biološkog usmjerenja kako bi se bilo i ostalo blisko s prirodom te da se ljubav prema prirodi i divljini može pokazivati na niz načina.

Ovaj vid fotografije je prilično zahtijevan, s obzirom da se ptice kreću ili da se skrivaju u gustom rastinju, a neke od njih nisu aktivne po danu, što sve otežava fotografisanje.

‘Počeo sam sa starim analognim aparatima i teleobjektivima uporedo koristeći male aparate nešto većeg dometa. Međutim, takva oprema nije bila dovoljna za dobijanje željene kvalitete, recimo, fotografije ptice u letu, ali mi je bila odlična baza za razumijevanje fotografskih osnova’, priča Almir.

Relativno dugo je išao na teren i bio u statusu tzv. “birdwatchera-posmatrača ptica”. Ključan momenat za ulazak u svijet ovog vida fotografije je bio san u kojem je sanjao kako s odličnom kamerom pravi vrhunsku fotografiju orla u letu.

‘Kada sam se probudio, odlučio sam da pod svaku cijenu nabavim vrhunsku opremu i postanem fotograf ptica i ostalih vrsta životinja’, ispričao je Almir.

Područje Tuzlanskog Kantona ima nekoliko lokacija, posebice močvarnih i jezerskih područja, na kojima se mogu naći prilično zanimljive vrste, poput močvarnih vrsta. Tu su i šume, ali postoji niz vrsta ptica koje zalaze u urbane sredine, a koje ponekad ne primjećujemo, poput nekih sova. Ovaj tip fotografije traži i stvaranje određenih osmatračnica, mjesta s kojih posmatrač može gledati i fotografisati ptice, a da im pri tome ne smeta. Međutim, takva infrastruktura nije česta na sjeveru BiH, što je problem ne samo fotografima, nego i svima onima koji žele posmatrati ptice i proučavati ih.

‘Do sada sam fotografisao samo sa jedne improvizirane osmatračnice u Šeričkoj bari kod Modraca. Takva vrsta infrastrukture nije još napravljena na ovim sjevernim prostorima zbog nedostatka adekvatnih strategija, novca, znanja i volje u okviru zaštite i očuvanja biodiverziteta ovih prostora’, govori Hukić.

Također, treba dodati kako je za bilo koju podvrstu wildlife fotografije potrebno prirodi, pogotovo životinjama, pristupiti s maksimalnim poštovanjem njihovog načina života, kako bi se životinje što je moguće manje uznemirile.

Kroz navedena staništa Almir ide pokušavajući biti što tiši kako bi se privukao blizu pticama.

‘To nekada ispadne smiješno jer me ptice detektuju i sa velike udaljenosti. One imaju instinkte, koje tehnološki opterećen čovjek ne može pojmiti i milionima godina su duže od nas na Zemlji’, dodaje Almir.

‘Na snimanja idem kada god imam slobodnog vremena i u kombinaciji s redovnim poslom i porodičnim obavezama. Obično su to vikendi i periodi prije i poslije posla. Obzirom da dolazim iz Tuzle, moj teren se za sada svodi na prostor sjeverne i sjevero-istočne Bosne. Jezero Modrac kod Tuzle sa svojim barama (Šerička i Mosorovačka bara), planina Konjuh, Biberovo polje kod Gradačca su tereni bliski mome srcu i naravno sjever BiH od Srbca do Brčkog kada sova mala ušara dolazi na zimovališta nakon sezone gnjezđenja’, nastavlja Almir.

Raj za posmatrače ptica u našoj zemlji svakako je Park Prirode ‘Hutovo blato‘, koji je Almir obišao, ali to nije kraj njegovim željama – obilazak kompletnog područja Hercegovine s kraškim poljima i jezerima kako bi fotoaparatom ovjekovječio nevjerovatne populacije različitih ptica mediteranskog i submediteranskog prostora mu je na listi želja.

Pitali smo Almira i koju opremu koristi za ova snimanja.

„Trenutno aparat Nikon D500 s teleobjektivom Sigma 150-600 mm C. Navedena oprema u potpunosti zadovoljava moju fotografsku strast.

U pitanju je aparat sa brzim tehničkim performansama namjenjen za sportsku i wildlife akciju.“, priča i dodaje:

‘Teleobjektiv Sigma krasi solidna brzina autofokusa što je bitno za ptice u letu. Vrhunska oprema za kvalitetno dokumentovanje ornitofaune je imperativ i tu ne može biti kompromisa. Ptice su jako dinamične i velika većina vrsta vam daje svega nekoliko sekundi prije nego što se izgubi iz vidokruga ili fokusa’. Otkrio  je i malu tajnu za fotografisanje divljeg svijeta:

‘Za ptice, ključno je i fotografisanje u continuous modu odnosno ‘rafalna’ paljba u kojoj držite okidač aparata da bi dobili više slika u sekundi’.

Međutim, pored ljepote, Almir je svjedok i različitim događajima i situacijama u kojima se ispoljava kolektivni mentalitet, sujevjerja, pa i nedostatak kulture i nepoštovanje divljine.

‘Obično su to za razum ‘nadrealne’ situacije, od sveštenika iz jedne lokalne crkve koji su ujedno i lovci i koji iz njima znanih razloga ubijaju sove male ušare, ljudi koji sjeku drveća na kojima zimuju sove ili bacaju petarde na njih, policije koja pravi zapisnike jer slikam ptice, a ne pravi zapisnike kod ubijanja ptica, ljudi koje grablljivice hrane hljebom i slično’, revoltirano nam je ispričao Hukić.

‘Zaista, ja kao pojedinac-fotograf samo mogu ukazati na to i nadati se de će iole imati odjeka u zemlji i generalno, u svijetu opterećenom hipokrizijom. Ukazao bih i na značaj napora Ornitološkog društva Naše ptice, čiji sam ponosni član, kao i Društva za zaštitu i unapređenje biodiverziteta iz Banja Luke koji rade sizifovski posao na očuvanju i zaštiti biodiverziteta područja od izuzetne važnosti za ptice. Tamo gdje je zakazao sistem, obrazovanje, odgoj, ovi stručni ljudi koriste svoju ekspertizu kako bi sačuvali nesvakidašnje prirodno blago koje Bosna i Hercegovina posjeduje’, istakao je Hukić.

Omiljena ptica mu je sova mala ušara (Asio otus), koju voli zbog ljepote, mističnosti, ponašanja i dostupnosti. Dragi su mu i škanjac mišar (Buteo buteo) – naša univerzalna grabljivica, elegantna velika bijela čaplja (Ardea alba), žuta čaplja (Ardeola ralloides), nepravedno proganjani kormorani (Phalacrocorax carbo), eja močvarica (Circus aeruginosus), vodomar (Alcedo atthis), pčelarice (Merops apiaster) i naravno najveći među najvećim-orao bjelorepan (Haliaetus albicilla).

Hukić je nedavno izdao i svoju prvu fotomonografiju pod nazivom ‘Urbana dama-fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne Bosne i Hercegovine’. Monografija sa svojih 137 strana, velikog formata, rađena je na bosanskom i engleskom jeziku, ima 180 HD fotografija i s recenzijama od međunarodnih autoriteta iz oblasti sova, predstavlja unikatnu wildlife fotomonografiju na ovim prostorima i šire. ‘Na njoj sam radio više od 4 godine. Plan su bile promocije fotomonografije s izložbama, ali su zaustavljene zbog pandemije virusa.’, dodaje Hukić.

Monografije su knjige veoma zahtijevne za publikovanje i skupe su jer traže visok kvalitet papira i štampe. ‘Htio bih posebno istaknuti značaj sponzora koji su omogućili štampanje knjige jer knjiga je bila jako zahtjevna i skupa za štampu. Obratio sam se na blizu 100 adresa od kompanija do organizacija koje njeguju zaštitu i očuvanje prirode, ali monografija ne bi dugo ugledala svijetlost dana da nije bilo kompanije Bingo d.o.o. Tuzla i direktora Senada Džambića koji je prepoznao važnost djela i na moju radost, odlučio da postane generalni sponzor za štampanje knjige’, istakao je Hukić te naglasio ulogu privatnog sektora i odgovornih kompanija za projekte iz oblasti umjetnosti, kulture i očuvanja i zaštite prirode.

Ovakvi poduhvati i hobisti predstavljaju izuzetno važan način dokumentovanja biodiverziteta naše zemlje i oblik takozvane ‘građanske nauke’ (eng. citizen science) u kojoj se građani koji nemaju formalno naučno obrazovanje uključuju u proučavanje različitih aspekata prirodnih pojava i doprinose novim saznanjima. To je izuzetno važan način popularizacije nauke i skretanja pažnje na određene fenomene, pojave i oblike života.