Četvrtak, 22. Oktobra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Haški transkripti razgovora: “Viškoviću, 700 ljudi se nalazi u Sandićima. Ukrcajte 10 komada”

Istraga objavljuje transkripte presretnutih razgovora koji dokazuju aktivnu ulogu premijera RS u srebreničkom genocidu. Radovan Višković je 13. jula 1995. godine, u svojstvu oficira za saobraćaj u Glavnom štabu Vojske RS dogovarao transport zarobljenih Bošnjaka na mjesto njihovog pogubljenja. Viškovićevi razgovori pomenuti i u presudama visokim oficirmima Vojske RS koji su osuđeni za genocid

Poručnik Radovan Višković aktivno je u julu 1995. godine učestvovao u prebacivanju zarobljenih srebreničkih Bošnjaka na mjesta gdje su strijeljani. Dokazuju to haški dokumenti do kojih je došla Istraga.ba.

U nastavku pročitajte transkripte presretnutih razgovora vođenih u julu 1995. godine, a koji su korišteni u skoro svim predmetima koji su zbog genocida u Srebrenici vođeni pred Haškim tribunalom.

Dan nakon pada Srebrenice, 12. jula 1995. godine, osuđeni ratni zločinac Radislav Krstić u svojstvu komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske pozvao je svog oficira za saobraćaj – potpukovnika Rajka Krsmanovića.

Transkript razgovora Krsmanović-Krstić

Krstić: Halo. Je li Krsmanović?

Krsmanović: Jeste, izvolite

Krstić: Slušaj, piši

Krsmanović: Da

Krstić: Ovako, Pale, Višegrad, Rogatica, Sokolac, Han Pijesak, Vlasenica, Milići, Bratunac, Zvornik. E, ovako. Znači, iz svih tih mjesta ukupno da bude do 17 sati na stadionu u Bratuncu.

Krsmanović: 17 časova, stadion Bratunac

Krstić: Nemoj da slučajno ne bude. Je l ti jasno?

Krsmanović: Jeste

Krstić: Ajde

Tim autobusima pripadnici Vojske Republike Srpske iz Potočara su prebacivali žene i djecu bošnjačke nacionalnosti. Stariji maloljetnici i ostali muškarci uglavnom su krenuli preko šume gdje su im pripadnici Vojske i policije RS-a pravili zasjede. Veći dio njih je odmah zarobljen na putu između Konjević Polja i Nove Kasabe, dok je jedna grupa zarobljena u selu Sandići, na putu između Konjević Polja i Bratunca. U večernjim satima (21 h) 13. jula 1995. godine potpukovnik Krsmanović poziva pomoćnika sa saobraćaj u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske – poručnika Radovana Viškovića.

Krsmanović: Viškoviću, evo tačna informacija. 700 ljudi se nalazi u selu Sandići.

Višković: Da

Krsmanović: To je od raskrsnice ka vama. Potrebno je da se zaustave na tome mjestu autobusi i da ukrcaju deset komada i da ih dovezu ovdje kod mene.

Višković: Slušaj

Krsmanović: Da

Višković: Ajde ti tamo, to je svakako bratunački punkt, neka oni jave na punkt, neka se to ukrca i nek dovezu, jer ja nemam vezu odavde sa punktom.

Krsmanović: Dobro, u redu

Višković: Ajde

U prvostepenoj presudi Haškog tribunala protiv Radislava Krstića navedeno je da je “komanda Drinskog korpusa znala da se 13. jula 1995. na cesti Bratunac – Konjević Polje zarobljavaju hiljade bosanskih Muslimana”.

“Pretresno vijeće dalje konstatuje da je jedan oficir iz komande Drinskog korpusa tada još uvijek bio uključen u rukovođenje kretanjem autobusa u zoni bivše enklave u kojoj su držali zarobljenike, uprkos činjenici da je odvoženje bosansko-muslimanskih žena, djece i staraca iz enklave već bilo završeno sat vremena prije toga”, navedeno je u presudi generalu Radislavu Krstiću.

Ovaj dio presude se direktno odnosi na telefonski razgovor Rajka Krsmanovića i Radovana Viškovića, tada pomoćnika načelnika za saobraćaj u glavnom štabu Vojske Republike Srpske, a danas premijeru tog entiteta. Pretresno vijeće Haškog tribunala direktno pomiminje Viškovićev i Krsmanovićev razgovor.

Ostatak teksta možete pročitati na linku OVDJE. (Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje