Istraga objavljuje transkripte presretnutih razgovora koji dokazuju aktivnu ulogu premijera RS u srebreničkom genocidu. Radovan Višković je 13. jula 1995. godine, u svojstvu oficira za saobraćaj u Glavnom štabu Vojske RS dogovarao transport zarobljenih Bošnjaka na mjesto njihovog pogubljenja. Viškovićevi razgovori pomenuti i u presudama visokim oficirmima Vojske RS koji su osuđeni za genocid
Poručnik Radovan Višković aktivno je u julu 1995. godine učestvovao u prebacivanju zarobljenih srebreničkih Bošnjaka na mjesta gdje su strijeljani. Dokazuju to haški dokumenti do kojih je došla Istraga.ba.
U nastavku pročitajte transkripte presretnutih razgovora vođenih u julu 1995. godine, a koji su korišteni u skoro svim predmetima koji su zbog genocida u Srebrenici vođeni pred Haškim tribunalom.
Dan nakon pada Srebrenice, 12. jula 1995. godine, osuđeni ratni zločinac Radislav Krstić u svojstvu komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske pozvao je svog oficira za saobraćaj – potpukovnika Rajka Krsmanovića.
Transkript razgovora Krsmanović-Krstić
Krstić: Halo. Je li Krsmanović?
Krsmanović: Jeste, izvolite
Krstić: Slušaj, piši
Krsmanović: Da
Krstić: Ovako, Pale, Višegrad, Rogatica, Sokolac, Han Pijesak, Vlasenica, Milići, Bratunac, Zvornik. E, ovako. Znači, iz svih tih mjesta ukupno da bude do 17 sati na stadionu u Bratuncu.
Krsmanović: 17 časova, stadion Bratunac
Krstić: Nemoj da slučajno ne bude. Je l ti jasno?
Krsmanović: Jeste
Krstić: Ajde
Tim autobusima pripadnici Vojske Republike Srpske iz Potočara su prebacivali žene i djecu bošnjačke nacionalnosti. Stariji maloljetnici i ostali muškarci uglavnom su krenuli preko šume gdje su im pripadnici Vojske i policije RS-a pravili zasjede. Veći dio njih je odmah zarobljen na putu između Konjević Polja i Nove Kasabe, dok je jedna grupa zarobljena u selu Sandići, na putu između Konjević Polja i Bratunca. U večernjim satima (21 h) 13. jula 1995. godine potpukovnik Krsmanović poziva pomoćnika sa saobraćaj u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske – poručnika Radovana Viškovića.
Krsmanović: Viškoviću, evo tačna informacija. 700 ljudi se nalazi u selu Sandići.
Višković: Da
Krsmanović: To je od raskrsnice ka vama. Potrebno je da se zaustave na tome mjestu autobusi i da ukrcaju deset komada i da ih dovezu ovdje kod mene.
Višković: Slušaj
Krsmanović: Da
Višković: Ajde ti tamo, to je svakako bratunački punkt, neka oni jave na punkt, neka se to ukrca i nek dovezu, jer ja nemam vezu odavde sa punktom.
Krsmanović: Dobro, u redu
Višković: Ajde
U prvostepenoj presudi Haškog tribunala protiv Radislava Krstića navedeno je da je “komanda Drinskog korpusa znala da se 13. jula 1995. na cesti Bratunac – Konjević Polje zarobljavaju hiljade bosanskih Muslimana”.
“Pretresno vijeće dalje konstatuje da je jedan oficir iz komande Drinskog korpusa tada još uvijek bio uključen u rukovođenje kretanjem autobusa u zoni bivše enklave u kojoj su držali zarobljenike, uprkos činjenici da je odvoženje bosansko-muslimanskih žena, djece i staraca iz enklave već bilo završeno sat vremena prije toga”, navedeno je u presudi generalu Radislavu Krstiću.
Ovaj dio presude se direktno odnosi na telefonski razgovor Rajka Krsmanovića i Radovana Viškovića, tada pomoćnika načelnika za saobraćaj u glavnom štabu Vojske Republike Srpske, a danas premijeru tog entiteta. Pretresno vijeće Haškog tribunala direktno pomiminje Viškovićev i Krsmanovićev razgovor.
Ostatak teksta možete pročitati na linku OVDJE. (Tuzlanski.ba)
