Za četvrt stoljeća postojanja Teatar fest “Petar Kočić” koji organizira Narodno pozorište Republike Srpske po prvi put nije podržala RTRS.
I po prvi put Teatar fest dobio je neviđenu medijsku pažnju, ali ne zbog kulture i kvalitete predstava – već zbog politike. “Ratni” u nazivu Sarajevskog ratnog teatra zaparalo je uši pojedinima, a u oči im je upala praznina na zgradi pozorišta na kojoj, primjetili su, nedostaje zastava. Zato su zatražili i smjenu direktorice u čiju odbranu su stali glumci, izvještava N1.
Teatar fest je završen, gosti su napustili pozorište, zavjesa je spuštena pa su članovi ansambla odlučili da je razgrnu.
“Današnju konferenciju za štampu za novinare smo sazvali jer smo čekali da se Teatar fest, svetkovina, praznik koji Narodno pozorište slavi tih dana završi i da u toku Teatar festa se ne bavimo stvarima koje nemaju veze ni sa pozorištem ni sa umjetnošću”, kaže Aleksandar Stojković, glumac NPRS.
A te druge stvari odnose se na negativne reakcije dijela javnosti zbog nastupa Sarajevskog ratnog teatra na Teatar festu “Petar Kočić”, zbog kojeg je Javni medijski servis, Radio-televizija Republike Srpske odbila da medijski podrži festival. Na društvenim mrežama pojedini, među kojima i kćerka predsjednika Republike Srpske, zamjerili su što na zgradi pozorišta nema zastave.
“Zastava Republike Srpske nikada nije strgnuta, nije skinuta ni zbog koga. Zastava Republike Srpske stoji u holu i stajaće dok ovo pozorište radi. Ona se ističe na zgradu onako kako je propisano Zakonom, a to je Zakon o upotrebi zastave, grba i himne iz ‘93. godine Član 10.”, kaže Dijana Grbić, direktorica NPRS.
Osim toga uprava Narodnog pozorišta je kritikovana i zbog isticana logotipa lanca kladionica koji je podržao festival. Ipak, ta bi kritika prije svega trebala biti usmjerena institucijama s obzirom na podršku koju pozorište, ali i kultura uopšte dobijaju.
“Teatar fest je dobio kao i prošle godine 60 hiljada maraka, festival košta oko 140 hiljada maraka”, kaže Dijana Grbić.
Ovo 25. izdanje festivala izazvalo je negativne reakcije, pa i prijetnje na račun direktorke zbog izvođenja predstave Sarajevskog ratnog teatra, mada predstava uglavnom nije ni komentarisana, već riječ “ratni” u nazivu teatra i činjenica da je bio ratna jedinica pri Armiji Republike Bosne i Hercegovine. To je zasmetalo i pojedinim boračkim udruženjima u Republici Srpskoj.
“Da li vi smatrate da bih ja Aleksandar Stojković borac prve kategorije Vojske Republike Srpske, ratni vojni invalid trebao imati zabranu da učestvujem na bilo kojem festivalu u Federaciji Bosne i Hercegovine zato što sam bio pripadnik Vojske od prvog do zadnjeg dana? Pogubio najbolje drugove, izgubio rodni kraj, izgubio najljepšu mladost. Da ja trebam nekom da se pravdam, zašto smo mi pozvali naše kolege da dođu i odigraju ovdje predstavu, 30 godina nakon rata. Dvije vlade, Federacije i Republike Srpske su neki dan sjedile zajedno, je li njih neko pitao? Možda ima neki zlatni ljiljan tu, možda ima neki koji je mene ranio ‘92? Pa šta?”, dodaje Aleksandar Stojković, glumac NPRS.
Između emotivnih obraćanja i povremenih aplauza moglo se čuti da je Sarajevski ratni teatar pred Banjalučkom publikom nastupio i 2015. godine, ali i da je selekcija festivala objavljena još 19. aprila.
“Stoga me jako čudi sadašnja osuda 2023. godine, osam godina kasnije i to na dan igranja predstave SARTR-a “Moj sin malo sporije hoda”, pogotovo ako je tema predstave teška i bolna realnost dječaka koji je u invalidskim kolicima kao i muka njegove porodice”, dodaje Slađana Zrnić, selektor Teatar festa “PETAR KOČIĆ”.
I baš zbog toga se čini da se obesmišljava poenta Teatar festa, jer se u prvi plan nameće političarenje, kaže novinarka Vesna Kerkez koja prati dešavanja iz oblasti kulture.
“Ironija je u tome što sama predstava koja je sporna, predstava SARTR-a govori o pomirenju sa stvarima, govori o zaista lijepim stvarima i da su se ljudi kojima je cilj da se ova manifestacija na neki način naruši, da su se pozabavili samom predstavom vidjeli bi da te tvrdnje nemaju nikakvog smisla”, kaže novinarka Vesna Kerkez.
Na kraju i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske podržalo je Narodnom pozorište tvrdnjom da se, kod izbora predstava, vodilo kvalitetom. Na račun organizatora iz SARTR-a nakon festivala samo riječi hvale.
“Ne sjećam se da smo ikada doživjeli takav prijem publike, da smo doživjeli takvu emotivnost. Da smo osjetili sve vrijeme da publika sa nama diše, da učestvuje sve vrijeme sa nama u predstavi ne samo ja nego i naša koleginica Jasna Diklić koja ima puno, puno više iskustva od nas. Zaista su nas dirnuli i na nas su prenijeli sve emocije”, ističe Maja Salkić, direktorica SARTR.
I možda je zapravo tada, nakon desetominutnog aplauza i ovacija sve trebalo stati, jer publici je umjetnost prenijela poruku, a publika je to nagradila.
