Mnogi od njih maštaju da jednog dana, na nekom novom Svjetskom prvenstvu, zaigraju upravo u bh. dresu. To je najvažnija od svih priča o fudbalu u BiH. Za nas on nije i ne smije biti sporedna stvar. I nikako nije za pljuvanje.
Elvedina Džakmić / Magazin AZRA
Za sedmi rođendan Dado je od mame dobio ono što je najviše želio – dres s imenom najdražeg fudbalera, Edina Džeke. Nosio ga je svuda i uvijek, sve dok mu dvije godine kasnije nije postao tijesan. Porastao je Dado, a s njim je rasla i ljubav prema našoj fudbalskoj reprezentaciji, pa je počeo i sam trenirati fudbal. Zimus je napunio deset godina i mama mu je kupila isti poklon.
Obradovao mu se kao i prvi put. U njemu je ovaj dječak bodrio naš tim kada je na Svjetskom prvenstvu igrao protiv Argentine. I bio je ponosan zbog odlične igre naših momaka.
Obukao je dres i kada je došao red na utakmicu s Nigerijom, kao i dan kasnije, kada je krenuo vani. Bio je ljut na suca koji je poništio gol njegovog idola, ali ne i na našu reprezentaciju. Za njega ona je i dalje nešto posebno, nešto u šta vjeruje i što ga čini sretnim. Čista ljubav. U svijetu odraslih to baš i nije tako. Dado je ovu lekciju naučio na obližnjem igralištu, kada je jedan od lokalnih primitivaca pljunuo na njegov dres.
Dok je posmatrao kako niz njegov rukav klizi odvratna, sluzava tekućina, Dado nije zaplakao. Pogledao je pljuvača u oči, pa je bez riječi otišao kući i presvukao se. Mama će se pobrinuti da njegov dres najkasnije do sutra bude ponovo čist. Obraz onog ko je pljuvao po njemu to neće biti nikad.
Sličnih primitivaca ima još. Ne štede psovke i kletve na račun onih koje su do jučer okivali u zvijezde. Nek’ im je na sramotu. Zmajevi i jesu naše zvijezde. U njih su s divljenjem gledale i još gledaju oči dječaka iz Tuzle, Zenice, Breze, Orašja, Olova, Bihaća, Foče, Banje Luke, Mostara, Zavidovića, Brčkog, Sarajeva, Maglaja, Doboja, Sanskog Mosta, Prijedora… A u tim dječacima je naša budućnost.
Mnogi od njih maštaju da jednog dana, na nekom novom Svjetskom prvenstvu, zaigraju upravo u bh. dresu. To je najvažnija od svih priča o fudbalu u BiH. Za nas on nije i ne smije biti sporedna stvar. I nikako nije za pljuvanje.
Postoji toliko drugih stvari i osoba u ovoj državi koje to zaslužuju, ali Zmajevi ne. Ovo posljednje, očito, djeca znaju najbolje. Neka u tome oni budu primjer nama, a ne mi njima. Do nekog novog svjetskog prvenstva. Bravo Zmajevi!
