Radnici propale Livnice u Tuzlu ne odustaju od svojih zakonskih prava: podnijeli su krivičnu prijavu protiv privatizacijskog grobara Drage Jurića, ali i protiv njegovih zaštitnika i saučesnika u privatizacijskoj pljački u Kantonalnom tužilaštvu i Agencije za privtizaciju, piše Slobodna Bosna.
Drago Jurić iz Đurđevika, jedan od istaknutijih grobara tuzlanske industrije, uprkos malverzacijama koje je počinio i danas je na slobodi, a povrh toga prilično je utjecajan član Udruženja poslodavaca Tuzlanskog kantona.
Nazovi uglednog privrednika Dragu Jurića i njegove saučesnike iz Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona tužili su radnici „Livnice čelika“ iz Tuzle zbog neisplaćenih plata i doprinosa za ukupni iznos od 17,3 miliona KM.
Priča počinje 2002. godine kada su Jurić i Zagrepčanin Igor Maša za sitne novce i naravno bezvrijedne certifikate postali vlasnici 67 posto „Livnice čelika“ u Tuzli, čija vrijednost je bila 3,3 miliona KM. A odmah po „ulasku u posjed“, počela je pljačka.
Prema kupoprodajnom ugovoru, kupci Jurić i Maša su u trogodišnjem periodu u tuzlansku „Livnicu čelika“ trebali investirati 4,6 miliona KM, od čega 4,1 milion u opremi i 500 hiljada KM u novcu. Dvije godine nakon privatizacije vrijednost „Livnice čelika“ sa 3 miliona KM pala je na 249 hiljada KM!
Interesantno je da je vrijednost „Livnice čelika“ umanjena za više od 2,8 miliona KM, a da je za isti taj iznos porasla vrijednost „Bosnia Valvesu“, firmi koju je po kupovini „Livnice čelika“ osnovao niko drugi do Drago Jurić.
Nakon rasprodaje, sumnjivih poslova i stavljanja pod hipoteku imovine „Livnice čelika“ radi dizanja kredita 2009. godine, Općinski sud u Tuzli raskinuo je kupoprodajni ugovor zbog neispunjenja obaveza kupca, odnosno Drage Jurića i Igora Maše. Presudu je u žalbenom postupku potvrdio prvo Kantonalni, a zatim i Vrhovni sud BiH.
Međutim, kupcima nije padalo na pamet da ispune obaveze preuzete kupnjom „Livnice čelika“, a niko od odgovornih u Agenciji za privatizaciju nije našao za shodno da sudski goni kupce zbog flagrantnog kršenja zakona i preuzetih ugovornih obaveza.
Naime, kupac, u konkretnom slučaju Jurić i Maša, obavezao se da će ukoliko dođe do raskida ugovora njihovom krivicom, platiti prodavcu iznos utvrđen po formuli – broj radnika puta bruto prosječna plata u FBiH puta 36 mjeseci.
Iako bivši vlasnici nisu ispoštovali taj član ugovora, Agencija za privatizaciju Tuzlanskog kantona nije insistirala niti je pokušala putem suda prisiliti bivše vlasnike „Livnice čelika“ da poštuju zakon i ugovor koji su sami potpisali.
No, bivši i sadašnji radnici Livnice na odustaju: podnijeli su lrivičnu prijavu protiv Drage Jurića, ali i protiv NN lica iz Kantonalnog tužilaštva koje smatraju suodgovornim za propast Livnice i zataškavanje brutalne pljačke državnog kapitala. Radnici koji su podnijeli krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu izračunali su da im Jurić i Maša duguju 17,3 miliona KM na ime neisplaćenih plaća i pripadajućih kamata. (Slobodna Bosna)
