Skoro 28 godina nakon povlačenja iz opticaja valute bivše Istočne Njemačke i 16 godina od uvođenja eura, još uvijek su na dnu neke fijoke, u davno zaključanom sefu, u kutiji zakopanoj u bašti – milijarde njemačkih maraka.
Nostalgija ponekad može biti snažno osjećanje. Ali to nije ono što pokreće onih desetak ljudi koji su ovog jutra bili ispred berlinske ekspoziture njemačke centralne Bundesbanke. Stariji ljudi, mlade majke s dejcom, studenti… Svi oni su stali u red s manje ili više punom kesom – njemačkih maraka.
Na dan 31. decembra 2001. godine, posljednjeg dana prije uvođenja eura, u opticaju je, prema podacima Bundesbanke, bilo 162,3 milijarde njemačkih maraka. Do sada je više od 92 odsto tog novca vraćeno, odnosno zamijenjeno za euro. Ali, prema podacima iz aprila, na zamjenu još čeka 12,6 milijardi maraka.
Bez vremenskog roka
Taj novac nije bezvrijedan. Ukoliko su to novčanice izdate poslije 20. juna 1948, one se i danas mogu, u neograničenom iznosu, zamijeniti za eure u jednoj od 35 filijala Bundesbanke. Pri tom je rok za zamjenu – neograničen. I još nešto: za razliku od većine drugih valuta, zvanični kurs euro-marka i dalje je isti kao i 2001. godine – 1,95583 maraka za euro.
Nema dakle razloga za žurbu – što možeš danas, ostavi za sutra.
Elmar, penzioner iz Berlina, prije više od godinu dana pronašao je među stranicama knjige 500 maraka koje je ko zna kada tu ostavio. Konačno je ovih dana otišao da ih zamijeni za eure.
U proteklih 12 mjeseci, Bundesbanka zamijenila je 90 miliona maraka. Preostalih 12,6 milijardi maraka vrijedi oko 6,3 milijardi eura. Realno gledano, pošto je više od polovine tog novca u kovanicama, ljudima to vjerovatno nije vrijedno da odu do banke i zamjene za eure.
Zašto Njemačka još uvijek vodi marke u svojim knjigama bilansa? U saopštenju Bundesbanke objašnjavaju da oni time održavaju povjerenje ljudi u njemačku valutu, a kao drugo, marka je i dalje „međunarodna rezervna valuta“, referentna naročito u pojedinim državama istočne Evrope i na Balkanu.
Simbol ekonomskog uspjeha Njemačke
Svaka od zemalja koje danas koristi evro ima različite načine i vremenske rokove za konvertovanje bivše valute. Neke banke više ne primaju kovanice, ali i dalje menjaju papirne novčanice – recimo u Belgiji, Luksemburgu, Slovačkoj i Sloveniji. U Španiji, Portugaliji i Holandiji rok za zamjenu uskoro ističe.
U Francuskoj, Finskoj, Grčkoj, Italiji, Malti i na Kipru – vrijeme je isteklo. Među zemljama eurozone samo Njemačka, Austrija, Irska, Letonija, Litvanija i Estonija nemaju vremenski rok za zamjenu starih valuta.
Za mnoge Nijemce, njemačka marka je više od komada papira odnosno metala. Za mnoge je to još uvijek simbol ekonomskog uspjeha zemlje i zato nije preterano reći da je prelazak na euro za mnoge bio trauma. Ali, vrijeme liječi sve. To su shvatili i oni koji su ovog jutra bili u redu ispred ekspoziture Bundesbanke u Berlinu. (Deutsche Welle)
