Krenuli su u cijelu priču prije nekih 15 mjeseci. Preuredili su halu koju su već imali u vlasništvu u Poslovnoj zoni 96, a usporedno radili na nacrtima i projektima. Izgradnja prvijenca počela je u februaru ove godine i bila završena tik pred polazak za Hamburg.

Za mnoge je još do neki dan i samo postojanje brodogradilišta u Vitezu u srednjoj Bosni bilo ravno kakvom nebeskom čudu.

Ali onda je iz njihova pogona izašao brod, prvi 100-posto proizveden u Bosni i Hercegovine, zapravo 12-metarska hibridna jahta, koja je svoju promociju doživjela prošle sedmice na čuvenom sajmu u Hamburgu.

– Ja sam glavni ‘krivac’, a suprug Denis za sve zaslužan – kroz smijeh će Lejla Kraljević, rođena Vitežanka.

Sve je počelo kada je Denis, inače rođeni Riječanin, prije šest – sedam godina došao u gradić u srednjoj Bosni po jednom posve drugom poslu. Uz brodove, od kojih su mnogi i pobrali nagrade, proizvodio je turbine i htio ih je testirati. Odabrao je za to lokalnu hidrocentralu, u kojoj je već radila mlada PR stručnjakinja Lejla. Susret je bio fatalan za njihov budući život, ali i poslovne planove.

Sve imamo tu u krugu četiri kilometra

– Mi zapravo od tada živimo na relaciji Vitez – Rijeka, ali me stalno u očaj bacala situacija u mom radnom gradu. Vodila sam i udruženje “Viteško srce”, gdje nam je bila i ostala glavna misija da ljudi ne zanoće gladni, ali sam jednog dana Denisu rekla “‘ajmo ovdje praviti brodove”. Normalno da sam u taj prvi tren u njegovim očima bila luda, ali malo po malo ideja mu se počela primati.

Presudno je bilo što ovdje u krugu od neka četiri kilometra imamo sve moguće kooperante, bilo da je riječ o vrhunskim staklarima, ljudima koji rade inox, drvo, kožu plastiku, platno… Još kada nam je jedan prijatelj rekao da bi bili blesavi da barem ne pokušamo, samo smo rekli “ajmo” – kaže Lejla.

Denis u prvi plan stavlja – ljude.

– Ovdje se ne boje, vole raditi i hoće učiti. U Rijeci nije tako. Ljudi samo kukaju i govore da nije dobro – veli glava obitelji Kraljević.

Krenuli su u cijelu priču prije nekih 15 mjeseci. Preuredili su halu koju su već imali u vlasništvu u Poslovnoj zoni 96, a uporedo radili na nacrtima i projektima. Izgradnja prvijenca počela je u februaru ove godine i bila završena tik pred polazak za Hamburg.

– Pa i usput smo na brodu završavali neke stvari. Znate da je u brodogradnji uvijek stiska – reći će Denis.

U Hamburgu su ih smjestili u središnji izložbeni dio s katamaranima. Što zbog zemlje iz koje dolaze, a što zbog vrhunskog proizvoda, bili su hit i pobrali sve same pohvale.

Ovo je mini hotel

– Mi smo sami projektirali brod računajući na ono što tržište treba. Prvenstveno smo vodili računa o segmentima stabilnosti i sigurnosti, zbog čega ima katamaranski oblik trupa i na tome se temelji cijela priča. To nam je omogućilo vrhunsku iskoristivost prostora i komfor, jer jahta ima četiri kabine s queen ležajevima i isto toliko kupaonica. Tu su i tri vanjske palube, prednje sunčalište što je u posljednje vrijeme jedna od važnih stvari na brodovima.

Prema tim standardima ova jahta je mini hotel i daleko je iznad svega što trenutno postoji u istoj klasi. Kada bi nas i konkurenciju ogolili od dijelova i opreme koja je danas svima dostupna u svijetu, sve ostalo ide u našu korist – tvrdi Denis Kraljević i dodaje da je osnovna cijena njihova broda 450 hiljada eura, dok se s dodatnom opremom taj iznos može popeti i na 600 hiljada.

– U izvještajima njemačkih medija sa sajma dobili smo lijep prostor. I novinari i struka za Denisa su rekli da je Tesla među brodograditeljima. A ja sam njima uzvratila da je on to još od 2008. godine, kada je napravio prvi hibridni brod na dizelsko – električni pogon – s ponosom će Lejla.

Ne sumnja da će u mjesecima i godinama koje slijede on i njegovi kalafati iz Viteza imati pune ruke posla.

Već na sajmu pojavili su se i prvi kupci. Najzainteresovaniji su oni s Britanskih Djevičanskih Otoka, kojima je nedavni uragan poharao flotu.

Stigle narudžbe iz BiH

– Samo oni u ovom trenutku trebaju 200 brodova, što bi za nas mogla biti sretna okolnost. Osim toga imamo i dvije narudžbe iz BiH, pa se bojim da ćemo neke morati odbijati.

Mi ne želimo ponoviti grešku hrvatske brodogradnje, koja je uzimala više posla nego što ga je mogla ispoštovati. Zato u sljedećim sedmicama želimo prvo posložiti sve stvari te, koliko god vam to bilo kome čudno zvučalo, u Vitezu osnovati brodograđevni klaster.

Iz ove perspektive realno je da izgradimo deset brodova u šest do osam idućih mjeseci i isporučimo ih do iduće sezone – najavljuje Denis.

U planu mu, međutim, nije širiti broj zaposlenih.

– Oslonit ćemo se na naše kooperante, jer mi nemamo načina biti bolji od njih. Možemo njima otimati radnike, ali mi ne poslujemo poput trgovačkih centara koji dođu, uzmu 20 radnika i isto toliko ih zatvore kod drugih. To nam ne treba, već lijepa priča da svako ima priliku biti uspješan – reći će Denis.

Njihova jahta-prvijenac ovih dana je na putu iz Hamburga. Usidrit će je u Splitu i tu dovršiti još nekoliko detalja poput flybridgea, hardtopa…

– U Splitu će brod ostati cijelo ljeto. Prvo ćemo za 15 dana tu imati prezentaciju, gdje nam se najavio čitav niz novinara nautičkih magazina. Osim toga, zar nije ljepše koristiti modri Jadran umjesto sivog Baltika kao kulisu za nove kupce – veli Lejla Kraljević.

Osigurali smo evropske plate u BiH

Kada bi mi se ljudi čudili kako to da sam se odlučio brodove proizvoditi u Vitezu, u Bosni, ja bih im odgovorio protupitanjem: “A zar Bavaria ne proizvodi 400 kilometara od mora!?” – kaže nam Denis Kraljević.

– Ovakve projekte ne treba zaustavljati vlastitim ograničenjima. Nama je cilj proizvoditi kvalitetu, pošteno i dobro nagraditi trud naših radnika i zaustaviti iseljavanje iz BiH. To se može samo dobrim i profitabilnim poslovima namijenjenim svjetskom tržištu i evropskim plaćama u BiH. Mi smo ih osigurali – s ponosom napominje riječko-viteški brodograditelj.

Na početku su mi se smijali

Da smo ovako kvalitetean brod proizveli u Rijeci, pomorskom gradu u kojemu cvjeta brodogradnja, to nikome ne bi bilo čudno i ne bi tako odjeknulo – mišljenja je Lejla Kraljević.

– Osim toga, sve smo napravili bez lipe kredita. Nismo imali ni države, ni bogate dioničare iza sebe poput konkurencije. Sve je počelo kao vic, mnogi su nam se i smijali, da bi se nakon tri mjeseca isti ti nudili za saradnju. A kada smo završili, sada mu isti ti traže mane, pa kažu zašto nije ovo ovako ili … To smo vam mi – reći će još energična Lejla. (Slobodna Dalmacija)