Grobari tuzlanske industrije još su na slobodi. Među njima i oni koji su uništili Livnicu i prateće firme. Državni kapital stavljali su pod hipoteku, potom milione prebacili na tajne račune. Radnicima nije ostalo ni za pošten obrok, piše Federalna.ba.

Livnica čelika Tuzla. U ovom nekadašnjem industrijskom gigantu vrijeme je stalo. Proizvodnje nema godinu dana. Struja i voda isključena, a radnici mole za komad hljeba.

“Znate kako je dolaziti na posao bez plate, nemati toplog obroka, nemati prijevoza, nemati uslove. Znate da je struja isključena. Ovo niko živ ne može izdržati”, ogorčen je radnik Livnice Edin Ramić.

“Kako živimo – pitajte kad sam zadnji put kupio cipele. Pitajte kada sam zadnji put kupio bilo šta što normalan svijet kupuje”, dodaje njegov kolega Osman Sofić.

Fabriku je uništila kriminalna privatizacija. Višemilionski vrijednu kompaniju Drago Jurić i Igor Maša kupili su za sitne novce i cetifikate. Iz ove fabrike su izvukli milione. Dizali su višemilionske kredite, novac prebacivali na tajne račune, a državni kapital u Livnici čelika stavljali su pod hipoteku. Zbog toga je ova fabrika trenutno dužna oko 14 miliona maraka. Za taj kriminal Jurić je na sudu dobio minimalnu kaznu – godinu zatvora.

Kazna je takva da Jurić ni jedan dan nije proveo u zatvoru. Niti mu je oduzeta nezakonito stečena imovina.

“Osuđen je na kaznu zatvora od jedne godine, koja je naknadnom odlukom suda zamijenjena za novčanu kaznu. I da se nadoknadi šteta Livnici koja je pričinjena tokom saradnje sa firmom Mar Šiping limited u iznosu od 80.000 maraka”, pojasnio je Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK-a.

Firmu je uništio, i danas od Livnice čelika na sudu traži 120.000 maraka za navodne direktorske plate koje je sam sebi određivao. 120 radnika je prebacio na fiktivnu firmu “Bosnia Valves”, dok je kapital ostao na Livnici čelika, koja je više puta stavljana pod hipoteku zbog višemilionskih kredita.

“Radnici se trenutno nalaze na ‘Bosnia Valves’, firmi kćerci Livnice čelika Tuzla, koja je osnovana sa 2.000 maraka. Ako dođe do proglašavanja stečaja, dok mi ne poduzmemo određene aktivnosti – prebacimo zaposlenike u Livnicu čelika Tuzla,  određeni zaposlenici bi ostali bez svojih potraživanja. Određeni broj zaposlenih koji je primljen u prvi radni odnos u ‘Bosnia Valves’ bi ostao na vjetrometini”, kaže Srđan Mićanović, ministar industrije, energetike i rudarstva TK-a.

“Drago Jurić osnovao je firmu ‘Bosnia Valves’, koja je generator svih problema. Ta frima je ustvari registrovana za usluge, trgovinu i sl. Ona je, očito, osnovana da se neko obogati. Tadašnji direktor Agencije za privatizaciju je jedan od učesnika u kriminalu i vodi se postupak protiv njega”, ističe direktor Livnice čelika Tuzla Ševal Begić.

Zbog toga su radnici Livnice čelika protiv Jurića, Igora Maše i Kantonalne agencije za privatizaciju podnijeli krivične prijave Tužilaštvu.

“Poništavanjem privatizacije sud je naložio šta treba da se uradi. Nažalost, za ovih devet godina ništa nije urađeno po tim sudskim presudama. Tu je napravljena šteta preduzeću i radnicima, jer za devet godina potraživanja radnika na ‘Bosnia Valvesu’ su 7-8 miliona. Da je tada bio ugašen ‘Bosnia Valves’, vraćeni radnici, možda se ovo ne bi desilo. Tu treba da Tužilaštvo utvrdi ko je krivac, zašto nisu ispoštovane sudske presude”, smatra Zikrija Đulović, predsjednik Sindikata Livnice čelika Tuzla.

“Ovdje se godinama dešavao kriminal. O tome sam obavijestio SIPA-u. Nešto je otišlo i Tužilaštvu. Nemamo povratnih infomacija. Istina, neki procesi su u toku. Jedan od članova Nadzornog odbora mi je rekao da je nekoliko puta bio pozivan na saslušavanja za određeni kriminal. Međutim, ništa nije dotjerano do kraja. Osim Livnice koja, očito, propada”, dodaje Begić.

“Unutar ova dva predmeta postoji veći broj drugih prijava protiv određenih članova uprave ili menadžmenta u različitim sazivima, odnosno vremenskim periodima za veći broj prijavljenih radnji. Tužilaštvo je formiralo predmete. Već smo primili dva izvještaja o prikupljenim saznanjima MUP-a TK-a”, navodi Arnautović.

Za to vrijeme Vlada je nezakonito prebacivala milione na fiktivnu frimu. Uprave su se smjenjivale, a novac je trošen netransparentno.

“Sredstva koja su dosad davana nisu namjenski potrošena, jer ne bismo bili u situaciji u kojoj smo. Od 2007. do danas je Livnici iz budžeta dato tri miliona maraka pomoći”, ističe Đulović.

“Zadnja tranša koja je Livnici data potrošena je potpuno netransparentno. Od tih 250.000 koje se spominju ni petina nije ušla u Livnicu. Radnici nisu ništa osjetili, mašine nisu popravljene. Taj novac je otišao privatnicima”, tvrdi direktor Begić.

Uzalud je potrošen novac i na projektnu dokumentaciju o izmještanju Livnice čelika na drugu lokaciju. Čauševićeva vlada taj posao dodijelila je Slovencima, a samo nekoliko mjeseci prije februarskih protesta mimo tendra pokušala je Livnicu prodati Turbo Inštitutu iz Slovenije.

“U toj novoj livnici vlada je trebala imati 16,5 posto, ostalo bi pripalo Turbo Inštitut. Da bismo to uradili, morali smo izraditi fizibiliti studiju izgradnje nove livnice i projekt sanacije postojeće Livnice do izgradnje. Zato smo izdvojili 70.000 maraka”, kaže Željko Knežiček, bivši ministar industrije, energetike i rudarstva TK-a.

Zbog toga je atraktivna lokacija na kojoj se nalazi Livnica, čija se vrijednost procjenjuje na oko 50 miliona maraka, na udaru moćnih građevinskih lobija, koje protežira i sama Vlada, ali i Gradska uprava. Prve zgrade na zemljištu Livnice već su nikle.

“To je jedna grupa ljudi. Šarić je direktor i vlasnik Tehnograd company. Njemu je Umihanić potpisao završne radove za krečenje i izradu zgrade u kojoj će biti smještena Vlada. Ta zgrada je još nedefinisana i u njoj je jedan od direktora Livnice dobio stan da ne bi izvršio presudu. A da je ta sudska presuda izvršena, ne bismo sada imali problema oko prebacivanja ljudi iz firme kćerke ‘Bosnia Valves’ na Livnicu”, tvrdi Begić.

Drago Jurić nije uništio samo Livnicu čelika. Uništio je i firmu koja se nalazi tik pored tuzlanskog suda i Tužilaštva. Unioninvest je gurno u stečaj, a 17 radnika je završilo na ulici.

“Drago Jurić ju je kupio ne zna se ni kako ni od koga. Kao neka potraživanja. Firma je tražila dasku, a mi nikad nismo radili s daskom. Jurić ju je kupio za 120.000 maraka i prebacio na suprugu Milenu Jurić. Sve je na njoj, a nas je uništio. On i naš direktor Ešef Omerović. Došao sam do saznanja gdje se nalaze naše mašine, u GIPS-u, kod privatnika Jahića u Kojšinu, kamion kod Marka Filipovića, jedan je kod našeg bivšeg direktora Emina Jahića”, tvrdi radnik “Unioninvest” Muharem Mehinović.

Od “Resod-Guminga” nekadašnjeg privrednog giganta, ostale su samo ruševine. I ovo je Drage Jurića ruku djelo.

“Ostali su goli zidovi, komadića željeza nema. Odnesene su i krovne konstrukcije. To je u zadnjih mjesec dana sve opuhano. Nesumnjivo da on ima veliki uticaj da se ovo uništilo”, kaže Ekrem Ćerimić, radnik “Resod-Guming” Tuzla.

Grobar tuzlanske industrije i danas je na slobodi. Veoma je utjecajan član Udruženja poslodavaca Tuzlanskog kantona, gdje se druži sa bivšim kantonalnim premijerom te savjetnikom aktualnog premijera za finansije. Stoga i ne treba da čudi stav aktualne Vlade da firme, čiji radnici svakodnevno protestuju, moraju u stečaj ili likvidaciju. Po klasičnom Jurićevom receptu. Pokušavali smo dobiti Jurićev komentar, ali bezuspješno. (Federalna.ba/Mreža/Omer Hasanović)