Prosječna plata pokriva tek 45% potrošačke korpe, dok se za minimalac može kupiti tek 21 posto artikala neophodnih za život četvoročlane porodice.

Napola prazna ili napola puna, potrošačka korpa nije stvar samo perspektive. Ona je rezultat ispražnjenih novčanika bh. građana, usljed rapidnog rasta troškova života u toku posljednjih godina- pojedinih čak i za 50 posto. Najviše je poskupjelo meso, koje plaćamo od četiri do sedam KM više u odnosu na period prije pet godina. A sve je teže izdvojiti nova, osim za kafu, čak i za jedan pristojan obrok dnevno.

Sve što zarade, potroše na golo preživljavanje. Tako bi se u najkraćem mogla opisati svakodnevica većine građana naše zemlje. Sindikalna potrošačka korpa za januar je iznosila gotovo 3.000 KM, što je mnogima tromjesečna, a ne mjesečna plaća.

Iako se svakodnevno govori o poskupljenjima, šokantan je podatak da smo prije samo pet godina jeli meso koje je sedam maraka jeftinije. Pili smo pet maraka jeftiniju kafu, a grijali smo se na 70 maraka jeftiniji ugalj, javlja BHRT.

“Činjenica je da masa artikala koje imamo sve se uvozi tako da mi ne možemo ništa to, kako dođe, dio smo svijeta, ništa posebno nikakvim mjerama se ne može…,” kaže vlasnik lanca trgovina Milan Simikić.

Statistika kaže da je za troškove prehrane mjesečno potrebno izdvojiti oko 1.300 KM.

Prosječna plata pokriva tek 45% potrošačke korpe, dok se za minimalac može kupiti tek 21 posto artikala neophodnih za život četvoročlane porodice.

Oni koji hranu proizvode nemaju odgovor na pitanje – zašto je cijena sirovine i gotovog proizvoda u tolikoj disproporciji.

U udruženjima potrošača kažu da je rješenje u uključivanju države. Ograničenje marže samo je jedna od mogućnosti.

Usprkos trendovima u ekonomskim tokovima zemalja Evropske unije koji se reflektiraju kroz pad inflacije i zaustavljanje rasta cijena, u Bosni i Hercegovini logici u ekonomskom smislu nema previše mjesta.