“Gledajući njega kako sa sjajem u očima priča o svojoj vjeri, u meni se probudila želja da više istražim Islam.”

Ramazan je mjesec u kojem mnoge žene islamske vjeroispovijesti odluče staviti hidžab. Za one koji ne znaju, Hidžab u Islamu predstavlja propisno oblačenje i mahramom pokrivanje žene muslimanke. Običaj je ovo i obaveza koja neke žene prati još od djetinjstva, te im je nošenje mahrame prirodan slijed njihovog vjerovanja, dok neke žene tokom života donesu ovu odluku.

I nije ovo ništa neobično za žene koje su, od rođenja, muslimanke, ali jeste neobično kada čujemo da je žena poi menu Renata u ovom Ramazanu stavila svoju krunu, okrenula se Islamu, i kako kaže, donijela najbolju odluku u svom životu.

“Moja odluka da pređem na Islam nije dosla preko noći. Dosta vremena sam provela u traženju sebe, i traženju odgovora, i na kraju sam ga dobila Elhamdulilah. Prošla godina za mene je bila velika prekretnica i ona je bila okidač za moju odluku da svoj život posvetim Allahu i da ostatak života proživim kao muslimanka.”, za Tuzlanski.ba započinje svoju priču Tuzlanka Renata, kćerka oca katolika i majke muslimanke. Tokom odrastanja bila je u dodiru sa obje vjere no da bi pronašla svoj put, bilo je potrebno nešto jače.

“Moj sin, moj maleni borac, je po rođenju zbog komplikacija stavljen u inkubator. Situacija je bila ozbiljna.  I dalje mi je u glavi rečenica doktorice  koja glasi ‘Vaše dijete je životno ugroženo’. Koliko sam se tada osjećala bespomoćno, maleno… Tada sam shvatila da ništa drugo osim uzdanja u Allaha i njegovu milost nemam i da ništa drugo ne može pomoći.”, prisjeća se Renata.

I tada je sve počelo. Njen muž, za koga kaže da joj je snaga i oslonac, je osluškivao njenu želju i potrebu za vjerom.

“Svako veče smo dovili da naše dijete dočeka novi dan. Sjećam se da je on jednom otisao u džamiju, a ja sam digla ruke i pričala šta mi je palo na pamet, znam da je dragom Allahu najbitnije bilo da je iz srca. Sjećam se da sam tad rekla: “Dragi Allahu ako je ovo iskušenje tvoj poziv da ti se približim i da ti dođem obećavam da ću se odazvati. U tim danima moj suprug je počeo da čita Kur’an, a ja sam ga slušala, i sjećam se jedne rečenice vrlo dobro…” Imam osjećaj kada završimo čitanje da će sve proći’, rekao je muž I  vjerujte tako je i bilo, zadnja stranica Kur’ana pročitana, sutradan najdivnije vijesti, naša bebica je van životne opasnosti. Drugi dokaz mi nije trebao, i zar mi je trebao?’’, priča Renata iskreno  i uz najdublje emocije za Tuzlanski.ba.

Tada je zamolila muža da je nauči klanjati i korak po korak je jačala svoju vjeru.

“Prije početka Ramazana sam odlučila da želim zvanično da prihvatim Islam i da sa ponosom kažem da sam muslimanka. Htjela sam da to bude u džamiji, u Božijoj kući, pred hodžom i meni dragim ljudima. To je bio jako emotivan dogadjaj, i najljepša odluka u mome zivotu. Hvala Allahu na uputi.”, kaže Renata.

Suprugove priče o blagodatima Islama su bile početak Renatinog puta

I prije narušenog zdravstvenog stanja njene bebe, Renata je uživala slušajući o Islamu.  Svakodnevno je  gledala muža kako obavlja vjerske dužnosti, a satima su, kaže, znali pričati o blagodatima Islama.

“Gledajući njega kako sa sjajem u očima priča o svojoj vjeri, u meni se probudila želja da više istražim Islam. Također u firmi imam kolegu čije sam priče uvijek voljela da slusam, i uvijek bi me to poticalo da se jos više posvetim samom istraživanju. Čitala sam i istraživala kada sam god imala priliku, hranila sam dušu,pronalazila smiraj.”, prisjeća se Renata.

Kada bi pronašla nešto što ne razumije, zamolila bi svog supruga da joj objasni. I tako dan za danom, korak po korak, bila je sve bliža svojoj odluci, sve bliža svome Gospodaru. Šta ju je tačno privuklo Islamu, iskreno ne može reći, misli da je tu više stvari odigralo ulogu.

“Ali mogu reci da sam nakon godina traženja odgovora i traženja prvenstveno sebe, sve našla u Islamu i Allahovoj milosti.”, zaključuje.

“Hidžab je moja kapija u Islam”

Sve navedeno vodilo je ka tome i da Renata stavi hidžab.

“Prije odluke o stavljanju hidžaba par noći sam sanjala sebe pokrivenu kako citam Kur’an. Onda sam shvatila da je hidžab moja kapija u Islam. Tako sam riješila i da se pokrijem. Kada sam prvi put stavila maramu na glavu, nema tih riječi kojima bih mogla opisati tu ljepotu osjećaja. Mir u duši, osjećaj sigurnosti, imala sam toliku dozu samopouzdanja, mogu slobodno reći da je hidžab moj štit, elhamdulilah. Molim Allaha da mi olakša nošenje hidžaba i da bude zadovoljan sa mnom.”, priča Renata.

Njenu želju da se pokrije znalo je samo nekoliko bitnih osoba. Nakon što je pokrila kosu, svi su bili iznenađeni i šokirani, priča, ali  reakcije su pozitivne. Suprug i njena kuma su, priča nam, njena najveća podrška, a to je od izuzetne važnosti jer je put prema hidžabu ispunjen raznim emocijama, i preispitivanjima.

“Sjećam se da sam jednom davno pročitala izjavu jedne mlade djevojke da ‘nije važno kako živjeti sa maramom, važno je kako umrijeti bez marame, kako nepokorna stati pred svog Gospodara’.  Ne trebamo da ostanemo uskraćene Allahovog zadovoljstva zbog straha od reakcija, neprihvaćanja, ili straha da nećemo moći ustrajati na tom putu. Allah je milostiv i svakom olakša. Svakom daje onoliko koliko moze podnijeti. Ne trebamo da vječnost prodamo za prolaznost ovozemaljskog života. Molim Allaha da olakša i da se smiluje svakoj djevojci/ženi koja čezne za svojom krunom, ali je nesto ili neko sputava u tome.”, kaže Renata za kraj ovog razgovora. (Tuzlanski.ba)