Putujući muzičar sa dreadloksima, uz dva prava didžeridua, na tuzlanskim ulicama svirao je i na cijev od usisavača što je izazvalo pažnju prolaznika koji su sitnišem častili ovog avanturistu iz daleke Australije.

Ovaj nesvakidašnji gost živi je dokaz da se, uz malo sluha i truda, muzicirati može na bilo čemu.

Michael Gunter iz Brisbanea, 31-godišnji inženjer građevine, napustio je prije šest godina svoj svakodnevni posao u australskom gradu Brisbaneu kako bi se odmorio od svakodnevnog stresa i obaveza koje mu je nametao život u velikom gradu.

Kako bi zaradio dovoljno za stanovanje i hranu, te osnovne potrebe tokom svog putovanja po gradovima Evrope, Michael se odlučio na ulično sviranje didžeridua.

Iako je Australija pradomovina ovog neobičnog puhačkog instrumenta, kojega su aboridžinska plemena svirala milenijima i izrađivala od drveta izdubljenog termitima, Michael je didžeridu susreo i naučio svirati tek u Evropi.

Na svom putovanju je susreo, kaže, nekog Nijemca koji mu je predložio da počne svirati cijev od usisavača.

“Svako zna što je didžeridu i mnogi ga sviraju, ali kada ljudi na ulici vide da sviram na cijevi od usisavača, to ih zainteresira, pa tako uspijem i nešto više novca da zaradim. Tuzla je lijep grad, ljudi su ljubazni i prijatni. Nisam siguran koliko ću dugo ostati ovdje. Naredna destinacija mi je Crna Gora’ – kazao je Michael za Tuzlanski.ba u pauzi od svirke na Tuzlanskom korzu.

Kaže da je cijev od usisavača nešto teže svirati od običnog, drvenog didžeridua i da se teže proizvodi dobar zvuk, ali kad se jednom savlada, kaže, može se dobiti lijepa paleta raznih zvukova.

Najteže od svega u sviranju didžeridua, ili cijevi usisavača je, tvrdi Michael, naučiti kako imati kontinuirani dah koji se postiže kombinacijom rada mišića na obrazima i u dijafragmi.

Michael je najprije otputovao na polugodišnji odmor od svog posla, a kako mu se svidio način života koji mu pruža veću slobodu, ostao je na putu. (Tuzlanski.ba)