Najmlađi stanovnici koji trenutno žive pod krovom Doma penzionera u Tuzli su 20-mjesečna beba Anida Ljaljić koja s roditeljima, nenom, djedom, tetkom i njenom porodicom tu stanuje otkako su im kuće uništene prije pola godine u majskim klizištima u Tuzli, i Aldijana Hodžaj 18-mjesečna beba koja živi s roditeljima, trogodišnjim bratom i nenom, čiju je kuću uništila poplava.
Utočište je trenutno pronašlo 15 porodica u ovoj ustanovi i mnoge od njih aplicirale su na općinske konkurse za dobivanje placa ili novca za kupovinu dijela građevinskog materijala ili pak novca za kiriju. Ipak, ističu da čak i ako im se posreći, pa prođu na konkursima, ne znaju od čega će ponovo praviti kuće.
Ako prođu na konkursima, Općina Tuzla će im pomoći u zemljištu, svim dozvolama za gradnju, do izljevanja prve ploče za kuću, za ostali materijal morat će tražiti donacije i pomoć ukoliko sami ne budu mogli finansirati izgradnju, a kako kažu neće moći, jer nemaju od čega.
Sve porodice su zahvalne na svemu što im pružaju zaposleni u Domu penzionera u Tuzli ali ističu da im je ipak potrebno hrane za djecu, odjeće, pelena i slično, kao i odjeće za njih, jer zima je već tu. Hrana u Domu penzionera je prilagođena za starije osobe, a to djeca ne razumiju, i uglavnom ne žele da jedu tu hranu. Željni su voća i slatkiša kao i sva djeca.
Sve porodice su zahvalne dobrim ljudima, sugrađanima koji su ih do sada obilazili i pomagali im, ali kažu da su i danas u istoj situaciji, i danas im je dosta toga potrebno. Najveći problem je za hranu za djecu i to što oni ne mogu da kuhaju u svojim sobama, pa dosta namirnica nisu mogli iskoristiti iz donacija jer nemaju na čemu kuhati.
Na raspolaganju su im kupatila i sobe samo, bez kuhinja i slično. Nemaju šporete i posuđe, niti frižidere. Većina ih je nezaposlena, ali svi kažu da su voljni raditi bilo kakav posao da bi sebi sutra obezbijedili egzistenciju i svojoj djeci ono najneophodnije.
Od Općine Tuzla su do sada dobili po 200 KM i pakete pomoći, kao i od dobrih ljudi, njihovih sugrađana koji su donosili u početku dosta toga, pomagali, ali ističu da su oni još i danas na istom mjestu, u istoj situacji i danas im je nažalost potrebno mnogo toga.
Teško im je što su danas socijalni slučajevi, do prije pola godine imali su pristojan život. (Tuzlanski.ba)
