Današnji dan obilježili su Šefik Muminović i Džemail Zahirović, demobilisani borci, koji su krenuli pješice u Sarajevo gdje će ispred zgrade Vlade FBiH, kako su ranije najavili, izvršiti samospaljivanje, prilikom polaska kazali su da ne smiju pokleknuti u svojoj namjeri.
I dok Šefik i Muhamed sa kanisterom benzina traže svoja prava, Izet Kovačević demobilisani borac iz Doboja, logoraš i otac dvoje djece u centru Tuzle pokušava skupiti novac kako bi prehranio porodicu:
– Obični ljudi su mi ostali još jedina nada, obzirom da su mi država i brojne druge institucije već odavno leđa okrenuli. Nisam prosjak, ne prosim, nego sjedim i ne tražim, napisao sam na karton ko sam i šta sam, tu su i papiri, zahjtevi za pomoć i odbijenice, moja lična karta, ko se sažali od prolaznika pomogne mi. ističe Izet za Tuzlanski.ba, te dodaje:
– Živim sa dvoje djece i nezaposlenom ženom, imam tri brata svi su nezaposleni. Ovo je država profitera i kriminalaca. Za pomoć sam se obraćao u Opštinu u Doboju i u socijalno samo te prebacuju jedni drugima, niko ne želi da pomogne. Ukupno 36 mjeseci sam bio na prvim linijama Brčko, Maglaj, Vozuća, Vlašić na svim ratištima. U Modriči sam 6 mjeseci u logoru bio. Razmišljao sam o svemu, da bacim bombu da ubijem i sebe i njih, i dalje razmišljam o svemu ali sve se suzdržavam, zbog djece, ovo je smeće od države, država ratnih profitera, zaključuje razočarani demobilisani borac Armije BiH Izet Kovačević.
Vidno ogorčen na državu koju je tijelom i životom branio Izet sjedi u centru Tuzle, sa spuštenom glavom ne želeći da prosi i traži milostinju ali primoran da skupi novac kako bi prehranio porodicu.
(Tuzlanski.ba)
