“Danas sam bila svjedok jednog nadasve nemilog događaja u našem gradu koji želim da podijelim sa javnošću i nisam znala kome drugome da se obratim no vašem portalu u nadi da ćete mi izaći u susret i objaviti tekst koji sam napisala”, navela je ogorčena čitateljka portala Tuzlanski.ba, Samila M. Neugodno iskustvo naše sugrađanke prenosimo u cijelosti:   

Danas sam ispred T.C. Omega bila svjedok ili tačnije učesnik u groznoj situaciji u kojoj sam se po ko zna koji put uvjerila da roditelj ne može biti svako, uvjerila se u ljudski nemar, a što je još gore i žalosnije u nemar organa vlasti i onih koji moraju biti u službi građana i svaku situaciju i problem. Naime ispred T.C. Omega u 12:15 u automobilu marke Golf 2 (EO2-0-717) sam našla bebu staru svega mjesec dana, možda i manje, ostavljenu na zadnjem sjedištu auta na 30 stepeni Celzijusovih. Prozori su bili skoro pa do pola otvoreni, a auto zaključano. Uz pomoć radnika T.C. Omega, koji je uspio otvoriti auto, uzela sam u naručje bebu koja je neprestano plakala, bila oznojena i crvena, vrlo vjerovatno zbog predugog boravka na visokoj temperaturi u zagušljivom automobilu. Nakon pet minuta, dolazi gospođa majka (ako je možemo tako nazvati), uzima dijete i tvrdi kako nije bilo samo u automobilu. Ništa drugo mi nije preostalo no da slučaj prijavim policiji. Nakon što sam predstavnike organa vlasti čekala petnaest minuta, gospoda laganim korakom, šepureći se kao dva pauna prilaze meni, te im ja objašnjavam šta se dogodilo. Uzimaju moje podatke (ime i prezime, adresu stanovanja i godinu rođenja) bez da traže ličnu kartu kako bi potrvdli identitet. Nakon izvršene procedure i onoga što njihov posao zahtijeva govore mi kako oni tu ne mogu ništa učiniti, jer je već previše stvari koje još nisu riješene, na što im ja govorim da slučaj prijave službi za socijalni rad, s obzirom na to da sam im dala broj registarskih oznaka automobila u kojem se beba nalazila, pa će im biti lako identifiovati o kojim se osobama radi. Međutim, opet dobijam isti odgovor, ni socijalna služba tu ne može mnogo učiniti i da sam cijelu tu situaciju primila k srcu, da se trebam smiriti, kako rekoše “mlada si, otići će ti živci vrlo brzo”. To je bio trenutak u kojem se u meni sve preokrenulo. Jednostavno nisam mogla da vjeruem da su došli “reda radi”, čisto da ispune svoju dužnost, a da ne misle ništa poduzeti po tom pitanju. U blagom šoku i nevjerici počela sam razmišljati ko će riješiti tu situaciju ako već policija ili socijalna služba ne mogu ili ne žele. Ne znam ni šta da mislim, šta da radim, ni šta da kažem osim, hvala majko što si svoje novorođenče ostavila na milost i nemilost, a još veće hvala organima reda i mira što ništa učiniti neće.

¸