Mario Ilić je mladi fotograf i videoproducent koji je uprkos svojim godinama postigao veoma značajne uspjehe na polju fotografije i videa kako na domaćoj, tako i na inostranoj sceni.

Ovaj mladi Tuzlak primljen je među samo sedam studenata na Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beču, u klasu profesora Matthiasa Koslika, na smjer Primijenjene fotografije i aktuelnih medija. U razgovoru za novine Oslobođenje Mario je govorio o svom radu i iskustvima na polju fotografije i videa

Najprije, budući da ste autor na svojim počecima, a ipak sa veoma zavidnim brojem projekata iza sebe, možete li mi reći šta je ono što Vas najviše privlači u fotografiji i video produkciji?

– U fotografiji i videu me privlači sloboda izražavanja koju mi ovi mediji nude, i to što inspiraciju odnosno ideje pronalazim u svojoj okolini, stvarima, ljudima, muzici…

Koliko se ta dva medija u Vašem radu nadopunjavaju, prepliću možda jedan sa drugim, te u kojoj mjeri možete kombinovati iskustva ta dva vida izražavanja?

– Fotografija i video su usko povezani kao vizuelni mediji, mada ne mora nužno značiti da se svi fotografi bave videom i obrnuto. Kombinovati se bukvalno u jedan produkt baš i ne mogu, ali, naravno, usko su vezani. Skoro uvijek za vrijeme snimanja videa, napravim i neke fotografije. Isto tako, fotografija mi često pomogne da osmislim video te prvo posložim radnju i fotografije te krenem sa snimanjem videa.

Gledano iz Vaše perspektive šta ova dva medija omogućavaju, kako to izgleda izražavati se objektivom?

– Fotografija i video produkcija su mediji koji mi omogućavaju da ispoljim svoje i tuđe emocije, motive koji me se dojme, priče i ideje koje imam i podijelim ih sa drugima. Objektiv je za mene alat kao za slikara kist ili za muzičara instrument.

Takođe, bavite se i snimateljskim poslom, šta je u tom pogledu Vaša poetika? Šta Vas u pogledu kadra najviše fascinira?

– Snimanjem videa sam se počeo baviti nešto kasnije nego fotografijom, kada sam dobio svoju prvu DSLR kameru. Taj novi medij koji sam otkrio me počeo jako zanimati i sve sam više istraživao mogućnosti na tom polju. Sam kadar je po meni vrlo zanimljiva stvar jer ga je moguće prikazati na XX načina a da pritom svaki ima svoje opravdanje i razlog. Snimateljski posao je zahtjevniji, ali uvijek interesantan i dinamičan, i svaki put ste u nekoj drugoj priči, sa nekim drugim ljudima, lokacijama i dešavanjima.

Koliko danas ima prostora za autore Vaše generacije danas kod nas i kako biti autentičan u mnoštvu onih koji pokušavaju da se bave istim poslom?

– Mislim da ima prostora za mlade autore, sam internet i dostupnost društvenim mrežama omogućava svakom pojedincu da pokaže šta radi i stvori svoju publiku, međutim potrebna je kvaliteta da bi se istaknuli u masi. Ponekad je teško mladom autoru izboriti se na tržištu, ali trudom i radom, izgradnjom vlastitog stila, dosljednošću, ostvarivanjem kontakata, suradnjom sa ljudima u branši, stvaraju se neke mogućnosti.

Šta je za Vas najvažnije za uspjeh u poslu kojim se bavite?

– Moj recept za uspjeh je spoj talenta, kreativnosti i puno, puno rada.