Stare zgrade, simboli prošlosti Tuzle, iz dana u dan postaju sve veća prijetnja javnoj sigurnosti. Umjesto ozbiljne akcije i prevencije, odgovor vlasti ograničava se na postavljanje znakova upozorenja i žutih traka. I to je sve.

Tuzla se iz godine u godinu sve više suočava sa problemom obrušavanja starih zgrada, a ignorisanje ovog problema od strane lokalnih vlasti čini ga još ozbiljnijim.

Dok se svijet okreće modernizaciji, zgrade u Tuzli propadaju, objekti su izloženi vremenskim nepogodama, a njihova struktura slabi iz dana u dan. Umjesto da se tretira kao hitna situacija koja zahtijeva brzu i temeljitu reakciju, opasnost od rušenja zgrada se minimizira, ostavljajući građane da žive u konstantnom strahu od mogućih tragičnih epiloga, piše Tuzlanski.ba.

Nakon što su nam iz Civilne zaštite Tuzlanskog kantona kazali da je ovaj problem u nadležnosti Službe za komunalne poslove grada Tuzla, kontaktirali smo navedenu službu.

Umjesto odgovora, rečeno nam je da su zgrade “u nadležnosti Službe civilne zaštite koji imaju odjeljenje koje prati segment upravljanja zajedničkih dijelova zgrada na području grada”.

Na službeni broj telefona Civilne zaštite Grada Tuzla se niko nije javio, a u svojim ranijim medijskim istupima vezanim za ovu temu, kazali su da je problem što je većina objekata u privatnom vlasništvu, a do tih vlasnika se, s obzirom na to da su pojedine zgrade davno napravljene, ne može doći.

Riječ je o tzv. “pravnoj praznini’’.  No, prema Zakonu o korištenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređenja zgrada, grad, odnosno općina “obavezna je da vodi registar zgrada i upravitelja” sa svim potrebnim podacima. Pitanje je onda kako je moguće da imamo objekte za koje se ne zna ko su vlasnici i upravitelji ako je Grad taj koji je dužan objediniti sve podatke.

Održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i upravljanje zgradom je javni interes, stoji u Zakonu. Za održavanje i prijavu bilo kakvih kvarova zajedničkih prostorija, a samim tim i obrušavanja fasade ili krova, zadužen je upravitelj kojeg biraju etažni vlasnici.  Upravitelj je, nadalje, dužan obavještavati grad/općinu o svim problemima. U zgradama u kojima etažni vlasnici nisu izabrali upravitelja, Grad, odnosno općina rješenjem određuje upravitelja koji vrši prinudno upravljanje. Tako, prema Zakonu, je sve jasno uređeno i definisano, a u praksi se svi ograđuju puštajući da zgrade propadaju.

Ovo nije problem koji se može ignorisati ili rješavati površno, smatraju građani. Potrebna je ozbiljna investicija i planiranje kako bi se osigurala sigurnost starih zgrada i sačuvala njihova kulturna vrijednost. Lokalne vlasti trebaju preuzeti odgovornost i angažirati stručnjake za procjenu stanja zgrada te poduzeti konkretne korake za njihovu obnovu i ojačanje.

“Danas prošla kroz čarsiju, ma katastrofa, šta je ovo, nikad ružniji centar grada.”; komentari su građana na društvenim mrežama.

Obraćali su se građani javno i gradskim vijećnicima:

“Mnogi etažni vlasnici zgrada imaju probleme sa upraviteljima i/ili predstavnicima etažnih vlasnika, a poznato je i da su neki na sudovima s upraviteljem zbog toga, jer se čini da uprkos novom Zakonu o održavanju i upravljanju zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ova oblasti kod nas nije dovoljno dobro uređena, tj. zakon se ne primjenjuje kako bi trebalo, a nerijetko su upravitelj i predstavnik etažnih vlasnika “u talu”, tako da primjedbe i prigovori ostalih etažnih vlasnika (EV) “ne piju vode”. Djelimične krivice ima i do etažnih vlasnika koji i ne znaju svoja suvlasnička prava ili koji ne izvršavaju svoje obaveze, ali mnogo su brojniji propusti (da ne kažem prekršaji) u radu nekih upravitelja, pa i predstavnika etažnih vlasnika. Grad i nadležna inspekcija trebali bi početi iznalaziti konkretnija rješenja za ove probleme i biti spremniji saslušati i ostale etažne vlasnike, a ne samo predstavnika, koji u nekim slučajevima radi u interesu upravitelja i u ličnom interesu.”, zapažanje je građanke.

Prema iskustvima građana, ali i slika sa terena, jasno je da je neophodno pronaći dugoročna rješenja.  Ovo nije samo pitanje fizičke infrastrukture, već i moralne obaveze prema građanima Tuzle.

Tuzla zaslužuje više od žutih traka i znakova opasnosti; zaslužuje ozbiljan angažman i brigu svojih vlasti. (Tuzlanski.ba)