U “Sudbini” Hayat TV-a gostovala je ratna srebrenička doktorica Fatime Klempić-Dautbašić, koja danas živi i radi u Tuzli, a iza sebe je ostavila, kako i sama kaže, jedan život u Srebrenici.

Ono što je tamo preživjela tokom rata, put na koji je krenula da bi se spasila preko šuma do Tuzle teško je moglo stati u jednu emisiju.

Dr. Klempić-Dautbašić diplomirala je u februaru 1990. godine na Medicinskom fakultetu u Tuzli i kao ljekar je radila u Domu zdravlja u Bratuncu. Nekoliko mjeseci od početka agresije prešla je u bolnicu u Srebrenici, gdje je radilo šest ljekara. No, u ljeto 1992. godine dr. Nijaz Džanić je poginuo tokom avionskog granatiranja Srebrenice.

Preostalih pet ljekara, među kojima i dr. Fatima, nije bilo spremno za rad s ranjenicima koji su zadobili teške ratne povrede. Neki od doktora s hirurgijom se uopće nisu ni susretali, tako ni sama Fatima, koja je tek bila završila Medicinski fakultet, bez prakse i bez dana radnog staža. Međutim, radila je sve što se od nje tražilo: spašavala je ljude, bez ikakvog materijala za rad, a ističe da je većina njenih pacijenata preživjela do danas.

Nekoliko mjeseci prije pada Srebrenice, inače zaštićene zone Ujedinjenih naroda, situacija je postajala još teža nego proteklih ratnih godina. Konvoji i medicinski materijal prestali su dolaziti, a s druge strane, bilo je sve više ranjenika, granatiranja, paljbe…

Onog dana kada je u Tuzli počinjen masakr nad 71 civilom prosječne starosti 23 godine, 25. maja 1995. godine, na Srebrenicu su bačene četiri granate, a geler jedne od njih prelomio je podlakticu doktorici Klempić-Dautbašić koja se, čim joj je skinut gips s ruke, vratila na radno mjesto.

Dr. Fatima je neumorno radila pune tri godine u bolnici u Srebrenici. Kući je otišla nekoliko puta jer je u stanu koji je dobila na korištenje u jednom trenutku živjelo 46 ljudi. Fatima je radila do zadnjeg dana prije nego je padom Srebrenice bolnica zatvorena, a ljekari raspušteni. Tada polazi na put spasa, put Tuzle, put pakla iz kojeg nije bila sigurna da će izaći živa.

Trenutak koji joj je, kako i sama smatra, pomogao da donese tako važnu odluku da krene kroz šume do Tuzle i pokuša se spasiti bio je onaj kada je pitala svog kolegu, ljekara iz holandskog bataljona, da li bi ljudi, a bilo ih je gotovo 50.000, ikakvu zaštitu mogli dobiti u bazi Holanđana, na šta joj je on odgovorio da u to nije siguran. To joj je, kaže, bio dovoljan znak da ne ide u bazu ako se desi ono od čega su svi strahovali.

Bila je sigurna u to da kontrolu nad sobom i svojim životom može imati samo ona i da se ne smije predati nikome.

U emisiji “Sudbina” Fatima se s velikim emocijama prisjetila tih kobnih julskih dana.

Sudbina je odredila da upravo ona bude dežurna u noći s 10. na 11. juli i ranjenici su, prisjeća se, dovođeni cijelu noć. Svi ljekari su bili u bolnici, a ujutru, kada je dojavljeno da Srebrenica pada, odlučili su evakuisati bolnicu punu ranjenika i nakon toga tražiti rješenje za sebe.

Nekoliko sati ranjene osobe su, prisjeća se dr. Klempić-Dautbašić, premještali u kamione te ih je dr. Ilijaz Pilav, s grupom tehničara, odvezao u holandsku bazu.

Holandski bataljon nije htio otvoriti svoja vrata. Rekli su da nisu pripremljeni na to da mogu adekvatno zbrinuti toliki broj ranjenika i da ih onda ne žele ni primiti, što je bilo nesuvislo. Zar neko može odbiti primiti ranjenike? Trebalo im je vremena dok su se ubjeđivali s komandom Holandskog bataljona i na kraju, kada su zaprijetili da će silom probiti kapiju, kapija je otvorena i naši ranjenici su ušli u bazu – navodi dr. Klempić-Dautbašić.
Nakon toga dr. Fatima je s preostalim ljekarima stigla do pošte i čekala neku komandu, ideju, neko rješenje… Uputa nije bilo. Shvatila je brzo da su prepušteni sami sebi. Uslijedila je odluka da se pokuša spasiti bijegom kroz šume i da se do kraja tog puta, ma koliko on težak bio, ne razdvaja od svog brata jer ih je tako zamolila majka koja je već bila smještena u bazu u Potočarima. U nadi da će preživjeti na putu, koji je kasnije nazvan marš smrti, uputilo se od 12.000 do 15.000 osoba, mahom muškaraca i dječaka, od koji je preživjelo njih gotovo 3.500.

Fatima u “Sudbini” otvara svoju dušu.

Iako sam znala da će biti teško, nisam očekivala takav užas kakav je bio tokom tog našeg puta. U Tuzlu smo stigli nakon šest noći i sedam dana – navodi dr. Klempić-Dautbašić.

“Sudbinu”, koja govori o jednom životu i periodu života, pogledajte u utorak, u 20:00, u programu Hayat TV-a. (Tuzlanski.ba)