Tempomat (ili „kontrola krstarenja“) može da poveća rizik od saobraćajne nezgode, iako spriječava prekoračenje ograničenja brzine.

Da naglasimo – govorimo o starom, „primitivnom“ tempomatu, piše polovni automobili.

Savremeni adaptivni tempomati koji prate kretanje drugih vozila i mogu sami da usporavaju i koče, sasvim su druga priča – njima se sada ne bavimo.

Prednosti tempomata su uglavnom jasne. Ne morate da držite nogu na papučici gasa beskonačno dugo na auto-putu, pa možete da se protegnete i promijenite poziciju sjedenja bez uticaja na papučicu gasa, ne morate da brinete o ograničenju brzine i slično.

Naravno, morate da pratite saobraćajne znakove i da usporite kada je to potrebno.

Zašto bi neko uopšte pomislio da je tempomat „opasan“?

Jedan od glavnih problema je kašnjenje prilikom kočenja u slučaju potrebe za iznenadnim/oštrim kočenjem.

Do kašnjenja dolazi iz dva razloga:

–  Drugačiji položaj stopala u odnosu na papučicu kočnice
–  Pad koncentracije

Kako dolazi do kašnjenja zbog drugačijeg položaja stopala?

Tako što desno stopalo nije na papučici gasa i ne može u djeliću sekunde refleksno da se prebaci na papučicu kočnice.

Međutim, mnogi vozači tvrde da im „pogađanje“ papučice kočnice u kritičnim situacijama ne predstavlja nikakav problem.

Kod većine jednostavno nema pravila – pomjeraju desnu nogu u zavisnosti od dužine vožnje, umora, utrnulosti noge, kao i od vrste vozila.

Da li tempomat zaista izaziva pad koncentracije?

Mnogi tvrde da korištenje tempomata i pad koncentracije ne mogu da se dovode u vezu, pošto tempomat samo održava brzinu, dok vozač i dalje mora da bude koncentrisan na druga vozila, krivine, itd. Naprimjer, ako ste u desnoj traci na auto-putu, morate da pazite na kamione i autobuse koji se kreću sporije od vas.

Međutim, 2013. godine u Francuskoj je obavljeno testiranje čiji su rezultati pokazali da tempomat utiče na brzinu reakcije vozača. Umjesto pravih automobila korišten je simulator, a vozačima su, između ostalog, praćeni pokreti očiju i moždana aktivnost.

Pokazalo se da sporije reaguju prilikom kočenja u različitim situacijama, da preticanje obavljaju manjim brzinama, da rijeđe koriguju putanju, tj. poziciju u svojoj traci, itd.

Takođe je primjećeno da im se usporavaju pokreti očiju i moždana aktivnost.

Profesor Andre Dufour, koji je vodio istraživanje, rekao je da nije protiv tempomata, ali smatra da bi vozači trebalo da budu pažljiviji kada ga koriste.

Tempomat je definitivno koristan, mada ima određenih mana, naročito u nepredviđenim situacijama i pri lošim vremenskim uslovima.