Go do pojasa, trčao bi kroz hladni sibirski snijeg, satima i satima. Nakon trčanja, veslao je po jezerima, sve dok mu ruke ne bi prokrvarile. Rezultat je bio… nešto zastrašujuće.
On je vjerovatno najjači čovjek koji je ikad živio! Protivnici, teški i po 150 kilograma, su ga se užasno plašili, toliko da niko nije želio da uđe u ring s njim…
U stvari, niko nije želio da bude ni u njegovoj blizini. Jer, te oči, taj hladni, čelični pogled… Svako ko bi ih jednom ugledao već je gubio i meč. I dio duše s njim.
“Niko ne voli da leti”, rekao je jednom, upitan o strahu koji drugi hrvači osjećaju kad se nađu oči u oči s njim. “Moji protivnici… Oni ne razumiju. Ja sam svakog dana trenirao kao što oni nikad nisu trenirali u životu”.
Aleksandar Karelin je najveći šampion u historiji hrvanja. Visok 192 centimetra, sa 130 kg čistih mišića, okretan poput pantera i podjednako snažan i nemilosrdan, ovaj Rus je tri puta bio olimpijski šampion, devet puta svjetski šampion i 12 puta šampion Evrope.
Za 13 godina međunarodne karijere imao je samo jedan poraz, i to kad je hrvao sa ozbiljnom povredom, u finalu Olimpijskih igara u Sidneju. Ukupno, hrvao je 889 puta. 887 puta je pobjedio, dva puta izgubio.
Jednom od velikog sovjetskog šampiona, Igora Rastrutskog, 1987. godine, a drugi od Amerikanca Rulona Gardnera, u pomenutom finalu 2000. godine. Iako se danas većina ljudi iz svijeta hrvanja slaže u ocjeni da je Karelin trebalo da dobije i taj meč, koji je izgubio na poene.
”Postoji jedna stvar koju treba da znate o Karelinu”, govorio je Mitch Hal, dugogodišnji direktor hrvačkog tima SAD, “njegova snaga… To nije ljudska snaga.”
Hrvanje je počeo da trenira sa 13 godina, u rodnom Novosibirsku, u srcu Sibira. Na jednom od prvih takmičenja, polomio je butnu kost, na pola. Njegova majka se toliko uplašila da mu je spalila triko za hrvanje. Kareljinov odgovor: “Mama, ja sad ne mogu da napustim sport kojem sam dao nogu”.
Odlučio je da se bori, da postane najjači. Go do pojasa, trčao bi kroz snijeg, satima i satima. Poslije trčanja, veslao je po sibirskim jezerima, dok mu ruke ne bi prokrvarile. Godinama.
Ovako je stekao kondiciju i snagu kakvu vjerovatno nijedno ljudsko biće prije i poslije njega nije imalo.
U Novosibirsku je upoznao i svog “najtežeg protivnika u karijeri”, kako je kasnije pričao.
Njegovi su kupili frižider, stari, kabasti i preteški sovjetski model težak oko 180 kilograma, a u zgradi nije bilo lifta. “Odnio sam ga na osmi sprat, sa ove dvije ruke. Ni sam ne znam kako”, ispričao je Karelin jednom prilikom.
Karelin je bio poznat po “Kareljinovom dizanju”, potezu koji je jedino on mogao da izvede (u teškoj kategoriji). Protivnika (ponekad teškog i 150 kilograma) koji je ležao potrbuške na parteru uhvatio bi s leđa, podigao visoko u vazduh i bacio ga snažno na leđa. Ovo mu je donosilo maksimalnih (u grčko-rimskom hrvanju) pet poena.
Nikad, ni prije ni poslije, ovo nije viđeno u hrvanju.
Za vrijeme karijere u hrvanju, Karelin je učestvovao, jedan jedini put, u MMA meču, protiv japanskog borca Akire Maede. Bilo je potresno gledati nemoć Japanca, inače vrhunskog majstora borilačkih vještina, protiv Karelina. Rus ga je bacao po ringu kao krpenu lutku, radio je šta je htio, sve uz široki osmijeh.
“Da je odlučio da se bori u MMA, Karelin bi vladao sam, daleko iznad ostalih”, rekao je jednom Fedor Jemelianenko, najveći MMA borac u historiji.
Karelin se iz hrvanja povukao nakon poraza na Olimpijadi 2000. Posvetio se nauci, i 2002. je doktorirao na Sibirskoj akademiji za fizičku kulturu. Na lični poziv Vladimira Putina, započeo je političku karijeru. Više puta je biran u Dumu, a danas je član odbora za međunarodne odnose ruskog parlamenta. (beograd.in)
