Trgovac je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene radnje posmatrao prolaznike. Jedna djevojčica je prišla radnji i prislonila nosić na izlog. Njene, kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je u radnju odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu.

“To je za moju sestru! Možete li da mi je zapakujete kao poklon?”
Trgovac s nevjericom pogleda devojčicu i upita: “A koliko para imaš, djevojčice?”
Ona se propnu na prste, stavi na pult metalnu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je onde nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
“Jel će ovo biti dovoljno?” upita ponosno.”Željela bih starijoj sestri da kupim poklon. Od kada nemamo mamu, ona radi sve poslove u kući i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je, znate, rođendan! Sigurna sam da će se veoma obradovati poklonu – njene oči su iste boje kao taj dragi kamen.”

Trgovac je otišao u malu prostoriju i u zlatnocrven papir zapakovao kutijicu sa ogrlicom.
“Uzmi i pažljivo ponesi”, reče djevojčici.
Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno, sa osmjehom izađe iz radnje.

Sat vremena kasnije, u radnju uđe prelijepa djevojka s kosom boje meda i divnim plavim očima. Stavi na pult kutijicu koju je trgovac malo prije pažljivo zapakovao i upita:
“Da li je ova ogrlica kupljena u vašoj radnji?”
“Da, gospođice.”
“Da li biste bili ljubazni da mi kažete koliko je koštala?”
“U mojoj radnji cijene su stvar povjerenja, i tiču se samo mene i mojih kupaca.”
“Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla da plati ovako skupocjenu ogrlicu!”
Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci.
“Vaša sestra je platila najvišu cijenu – dala je sve što je imala!”

(http://islammojnacinzivota.blogspot.com)