„Ja sam poznat po tome što odustajem. Odustao sam od fakulteta. Odustao sam od jedinog pravog posla koji sam imao. Odustao sam od nekoliko biznisa koje sam pokrenuo. Odustao sam od joge, a zatim sam odustao od odustajanja od joge. Odustao sam od konzumiranja mesa, mliječnih proizvoda i glutena. Ponekad odustanem od plaćenog angažmana za web dizajniranje. Čak sam odustao od nekoliko gradova i života u njima, pokazujući im srednji prst dok sam ih napuštao“, piše u svom blogu Paul Jarvis, web dizajner i autor knjige ’The Good Creative: 18 ways to make better art’.

Ali da li je odustajanje uvijek loša stvar? Često ćete čuti ’Samo nemoj da odustaneš’, ali da li je upravo baš to što ponekad treba uraditi?

Niko ne želi da ga ljudi znaju kao nekoga ko ne može u nečemu da istraje, jer se odustajanje izjednačava sa neuspjehom. Ali većina stvari u životu nije crno-bijela. Ne možete se smatrati neuspješnm ukoliko odustanete od neke loše navike, ako odustanete od posla na kojem vas šef verbalno zlostavlja, ili odustanete od maratona kada oštetite mišiće do te mjere, da postoji opasnost da se ne možete oporaviti. Ovo jesu ekstremni primjeri, ali vrlo plastično prikazuju kada odustajanje nije neuspjeh, ali šta kada situacija nije tako ekstremna?

Ljudi često ne odustaju u želji da opravdaju uloženo vrijeme, novac ili napor. To je kao kada odete da gledate film ili predstavu i shvatite da vam je dosadno,  ali pošto ste platili kartu, sjeli u kola ili gradski prevoz i odvojili vrijeme za to, ipak odlučite da ostanete do samog kraja.

Ponekad iz straha od neuspjeha ljudi naprave veći problem od inicijalnog. Na primjer, ulože novac, rad ili vrijeme u nešto i kada iz toga ne dobiju željeni rezultat, oni ulože još više, kako bi opravdali svoju odluku. Ali neodustajanjem oni odbacuju sve druge mogućnosti, i na taj način izbjegavaju drugačije puteve dolaska do cilja. A sve zato što odustajanje sa sobom nosi nesigurnost, jer šta bi radili bez jasne ideje u kom se pravcu kreću. Odustajanje bi značilo da ne znate šta će se desiti sljedeće, i taj strah od nepoznatog  čini da nastavite da istrajavate u nečemu što već ne funkcioniše.

Jarvis je došao do zaključka da je u devet od deset slučajeva bolje odustati. On odustajanje vidi kao odluku koja direktno vodi do pametnije i efikasnije potrošnje ograničenih resursa. „Odustajanje je izbor a ne neuspjeh“, on kaže „njime ćete se otvoriti za nove i možda nepoznate prilike. To znači da će možda sve propasti, ali ako je sitacija već u propadanju, zašto ne odustati? A ako unaprijed promislite svoje korake nakon odustajanja, možda spriječite takav scenario.“

Teško je reći kada je pravo vrijeme za odustajanje, ali kada u nešto uložite popriličan napor i nakon toga ne postoji napredak, vrijeme je da makar razmislite o svojim opcijama.

„Svi imam slobodu da promijenimo mišljenje i kažemo ’ne’. I najčešće, nikom sem nas nije bitno da li ćemo odustati ili nećemo. Ono što mi doživljavamo kao veliki neuspjeh, pogotovo kada je u pitanju posao, drugi ljudi čak i ne registruju. Ali odustajanje koje uključuje druge ljude, ne smije biti grubo. Priznati svoje greške i učiti iz njih može biti daleko vrjednije od upornosti i istrajnosti.“ kaže Jarvis. (bizlife.rs)