Država koja postaje lider na ljestvici transplantiranih organa ima brojke koje se ne slažu – očito je da do organa dolaze ilegalno

U kineskim bolnicama i zatvorskom sistemu možete pronaći jednu od najmračnijih priča 21. stoljeća. Ako ste primili transplantaciju organa u Kini u posljednjih nekoliko desetljeća, postoji velika vjerovatnoća da je uzeta od pogubljenog zatvorenika protiv njihove volje.

Manjak opskrbe organima otvorio je vrata ilegalnoj trgovini organima i prisilnoj berbi organa. Mnogi od ovih zatvorenika nisu ubice ili silovatelji, već “zatvorenici savjesti” koji su uhvaćeni zbog svojih političkih ili religijskih uvjerenja, poput pobornika kineske duhovne prakse Falun Gong.

Svjedočanstva

U oktobru 1995. Wang Guoqi radio je kao ljekar za kinesku vojsku u zatvoru u provinciji Hebei kada je bio svjedokom pogubljenja zarobljenika, koji su praktično hirurški rezani dok još nisu ni posljednji put izdahnuli, piše IFL Science.

Ljekari su promptno dovedeni kako bi uzeli organe zatvorenika za potrebe transplantacija.

– Moj se posao sastojao od uklanjanja rožnica i kože s leševa preko stotina pogubljenih zatvorenika, a u nekoliko navrata i namjerno “namještenih” pogubljenja – rekao je Guoqi 2001. američkom kongresu.

U posljednja dva desetljeća, niz “zviždača” napustio je Kinu i svjedočio o sličnim strahotama koje su pretrpjeli. Kao dio izvještaja Kilgour-Matas, izvještaji privatnog istražitelja o navodima prisilnog uzimanja organa u Kini, David Kilgour razgovarao je s bivšom suprugom kineskog hirurga koji je je uzeo preko 2000 rožnica pogubljenih zatvorenika pokreta Falun Gonga.

– Obično bi im injektirali lijekove kako bi im zaustavili rad srca. Tokom tog procesa odveli bi ih u operacijske dvorane kako bi im se uklonili organi. Na površini je srce prestalo kucati, no mozak im je i dalje radio, nisu još ni stigli posve umrijeti. U operacijskim salama vadili bi im srce, jetre, bubrege, a nakon uklanjanja kože ostali bi same kosti i meso. Tijela su im bačena u kotlovnicu bolnice – stoji u izvještaju.

Boleština sistema

Cijeli je kineski sistem i dalje obavijen misterijom te dalje ne postoji alarm koji u potpunosti pokazuje opseg samog problema, posebno ne koliko je on raširen.   Iako je kineska vlada priznala da je uzimala organe iz zatvorenika u 1990-ima i 2000-ima, insistirala je na tome da se praksa završila 2015. godine. Kineske vlasti sada kažu da su prešle na potpuno legitiman program transplantacije organa koji koristi samo dobrovoljne davatelje.

Kina je ozloglašena zbog objavljivanja sumnjivih službenih statistika o broju pogubljenja i broju transplantacija organa koje provode. Međutim, brojne istrage novinara i nevladinih organizacija pokazale su da njihova statistika nema baš matematičkog smisla.

U velikom izvještaju nazvanom Krvava žetva/Pokolj, stopa pogubljenja i uzetih organa navodi se kao “državna tajna”, dodajući kako je obujam transplantacija uvjerljivo veći od službenog broja.

Otkrili su “sistemsku krivotvorinu i manipulisanje službenim podacima o transplantaciji organa” i zaključili da su kineske tvrdnje o reformi vrlo upitne. Kina brzo postaje svjetski lider u presađivanju organa po broju operacija – više od milion transplantacija od 2000. godine – ali još uvijek je relativno malo dobrovoljnih davanja organa. Iz kulturnih razloga, Kinezi obično nerado daruju svoje organe nakon smrti.

Dakle, odakle dolaze organi?

Kineske vlasti tvrde da naprave oko 10 hiljada transplantacija godišnje, ali to izgleda vrlo nerealno kada se pogledaju faktori poput kapaciteta bolnica i količine resursa koji ulažu u transplantacije.

Ovu “službenu” kvotu u osnovi može ispuniti nekoliko bolnica, a preko 200 bolnica vrši transplantaciju “, izjavila je za IFLScience Sarah Cook, istraživačica za istočnu Aziju iz Freedom Housea. Falun Gong je dosljedno podnio teret eksploatacije organa, iako su žrtve i druge druge marginalizovane manjinske skupine, poput muslimanskih Ujgura i tibetanskih budista.

Postoji preko 70 miliona sljedbenika Falun Gonga, koji predstavljaju drugu najveću vjersku zajednicu u Kini nakon kineskog budizma. U osnovi uči svoje vježbače meditaciji, pažljivosti i vježbanju u svrhu “samo-kultivacije”. Iako su njihovi postupci potpuno miroljubivi – u stvari, nenasilje je deviza kojom se vode – komunistička partija Kine ih je označila kao “opasan kult”.

Ono što je za tamošnje vlasti dobro je da su oni izuzetno zdrava grupacija ljudi, jer im religijsko učenje nalaže suzdržavanje od poroka.  – Oni su zlostavljana skupina i poznati su po tome što imaju vrlo dobar zdravstveni profil. Čak i kineska vlada to priznaje – ističe Cook.

Ne puše, ne piju, puno vježbaju. To je lako dostupna zatvorenička populacija koja je osiromašena i ima relativno zdrav profil, tako da je njihovo pogubljivanje čisti oportunizam.

Kao posebno zlokoban trag ističe se svjedočanstvo desetak sljedbenika Falun Gonga, koji su izvijestili o sistemskoj upotrebi zdravstvenih pregleda, posebno krvnih pretraga, dok su izdržavali vrijeme u zatvoru, sugerišući da je to način na koji vlasti mogu znati sve o njihovom zdravlju, uključujući i krvne grupe zbog transplantacije.

– Tri su me puta ilegalno zatvorili i svaki put me zdravstveno pregledavali. Nisam razumio zašto moram imati sistematski pregled svaki put, a odgovor stražara je bio da je to rutinski proces – ispričao je jedan od svjedoka, Chen Ying.

Organi na zahtjev

Brzina kojom pacijenti mogu dobiti organ također nagovješćuje da postoji nekakav “sistem transplantacije na zahtjev”.

Izvan Kine mogu proći mjeseci ili čak godine da donorski organ postane dostupan. Budući da organi mogu ostati održivi izvan tijela samo nekoliko sati, potencijalni primatelji organa moraju „čekati telefonski poziv“ govoreći im da je potencijalni darivatelj preminuo i odjuriti u bolnicu. Međutim, u Kini je ponekad moguće dobiti organ u nekoliko sedmica, ako ne i dana.

To snažno sugeriše da postoji sistemu kojem se egzekucije na zahtjev mogu koristiti za brzo dobivanje pacijenta “svježeg” organa.

Korejski dokumentarni film iz 2017.

Istraživao je glasine da nekolicina bolnica u Kini ima tajne centre za pritvor u svojim podrumima u svrhu držanja zatvorenika prije vađenja organa.

Iako nisu uspjeli definitivno dokazati prisutnost tih tajnih podruma, film je otkrio da su mnoge kineske bolnice dobile dozvolu da koriste patentirani “stroj za umiranje mozga”, uređaj koji može “ubiti mozak” dok drugi organi ostaju vitalni te kao takvi pogodni za transplantaciju.

U igri su, naravno, veliki novci.  Prema izvještaju Kilgour-Matas, cijene organa za 2006. godinu bile su 62 hiljade dolara za bubreg, 98 do 130 hiljada dolara za jetru, 170 hiljada dolara za pluća, 160 hiljada dolara za srce i 30 hiljada dolara za rožnicu.

Privlačnost jednostavne transplantacije organa s kratkim vremenom čekanja, u kombinaciji s bolnicama koje traže profit, također privlači međunarodno poslovanje.

Opseg zdravstvenog turizma za ubrane organe nije poznat jer je to “sivo tržište”. Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija primijetila je da kineski sistem transplantacije organa koriste međunarodni državljani.

Smatra se da je posebno čest u obližnjim zemljama, poput Japana, Južne Koreje i Tajvana, kao i dalje na Bliskom Istoku, u Evropi i Sjevernoj Americi. Sve je veća kritika i svijest o praksi otkad je Kina otkrila svoju tajnu 2000-ih. Kina pak tvrdi da se reformisala i da nije koristila organe pogubljenih zarobljenika od 2015. Mnogi međunarodni kritičari i dalje sumnjaju u to.

Nedavno je u Londonu osnovan neovisni sud koji bi trebao istražiti prisilno vađenje organa od zatvorenika u Kini. Među brojnim pitanjima na koje traže odgovore je i to je li obećanje Kine o reformama istinito. (Express.hr)