Joanne Crellin (37) je bila šokirana kada je čula da dijete koje čeka, četvrto po redu, ima jednu od najtežih defekata neuralne cijevi, zbog kojeg možda nikad neće moći hodati, a obično znači i kraći životni vijek. Tužne vijesti je čula na redovnom skeniranju u 20-oj sedmici trudnoće, piše Daily Mail.
Sin kojeg je već tada nazvala Blay imao je ključne živce potpuno izložene, što uzrokuje nepovratnu štetu prije samog rođenja, poput doživotne paralize, prenosi Tuzlanski.ba.
Osim toga, zabrinutoj su majci doktori rekli kako Blay ima tekućinu u mozgu, što može rezultirati ozbiljnim oštećenjem.
Pristala je na kompleksnu operaciju kad je bila u 26-oj sedmici trudnoće, ali iz Velike Britanije je morala ići u Belgiju zbog dugog čekanja na termin operacije.
‘Pružila sam mu šansu za borbu’
Hirurzi su uspjeli zatvoriti rupu u kralježnici tako da su zarezali maternicu i direktno operisali, a time su, vjeruju, spriječili daljnja oštećenja živaca.
Blay je rođen dva mjeseca kasnije carskim rezom, a doktori još ne znaju koji će konačni efekt operacije biti, premda su optimistični.
Joanne, koja je inače lična fitness trenerica, sretna je što je svom dječaku povećala šanse za borbu, iako je ishod nejasan.
– Kad mu dodirnem stopala, ona se ne miču, jasno je kako nema osjeta u njima. Vjerovatno neće imati potpun osjet, ali možda će imati još jednu operaciju kojom će se povećati provodljivost živaca – rekla je.
Blay je jedna od 1000 beba koje se svake godine rode sa spinom bifidom u Velikoj Britaniji. Dok većina roditelja s uzbuđenjem čeka pregled u 20-oj sedmici trudnoće kako bi dobili potvrdu spola, za ove roditelje to je trenutak u kojem trudnoća postaje neizmjeran stres i briga oko zdravlja bebe.
Nije poznato što uzrokuje spinu bifidu, ali jasno je kako nedostatak folne kiseline u ranim stadijima trudnoće povećava rizik njenog nastanka. U većini slučajeva operacija se obavlja nakon rođenja djeteta, kad je neurološka šteta već napravljena.
Bez žurnog hirurškog liječenja, neurološko oštećenje može napredovati. Liječenje zahtijeva zajednički napor specijalista iz nekoliko područja; početne procjene neurohirurga, urologa, ortopeda, pedijatra i socijalnog radnika su vrlo važne. Važno je procijeniti vrstu, rasprostranjenost i opseg promjene; zdravstveno stanje djeteta i pridružene anomalije. Prije zahvata bi razgovorom s porodicom trebalo potvrditi njihovo stanje, želje i finansije, u što je uključena i dostupnost trajne njege. (Tuzlanski.ba)
