Vršnjačko nasilje raširenije je nego ikada, a vrlo se često zlostavljano dijete ne usudi da progovori o onome šta mu se događa, posebno ako su mu upućene i prijetnje zlostavljača.

Zato je dužnost roditelja i vaspitno-obrazovnih radnika da na vrijeme prepoznaju da se s djetetom nešto događa. Reaguje li se na tu situaciju u njenoj ranoj fazi, ishod može biti pozitivan.

Lea Ivančić Žic, socioterapeut koja često radi s djecom predškolskog i školskog uzrasta, upozorava na to da su prvi znakovi bullyinga djeteta itekako rano vidljivi.

Ovo su znakovi na koje upozorava i koje bi trebalo da ima u vidu svaki roditelj i učitelj.

1. Dijete je fokusirano na učenje, ali ne želi u školu

Djeca kojima se to događa obično se jako fokusiraju na nastavu i učenje, pa su time i odlični učenici, ali pokazuju psihosomatske promjene kada je vrijeme za odlazak na nastavu. Njih tada zaista boli stomak, oni to ne izmišljaju, jer tijelo ne zna drugačije da reaguje.

2. Mijenja se djetetov odnos prema sopstvenom izgledu

Posebno kod devojčica vidljivo je da postaju samosvjesnije svog izgleda, ishrane, oblačenja. Svako to naglo odstupanje od uobičajenog ponašanja može biti znak bullyinga.

3. Prikrivena samoranjavanja

Djeca u ranom pubertetu vrlo rano uporno stiskaju bubuljice, što može biti jedan od načina uočavanja s čitavom situacijom. Takođe je tu čupkanje kose, siječenje kose, griženje noktiju i zanoktica, češanje…

4. Želja za promjenom mjesta sjedenja

Dijete će često tražiti da ga učitelj/ica premjesti u drugu klupu, odnosno što dalje od zlostavljača ako je on u istom odjeljenju. Nažalost, često to nije prepoznato kao očigledan poziv upomoć.

5. Traženje savjeta brata ili sestre

Dijete će se prije obratiti za savjet ili barem dati neke naznake o tome da nešto nije u redu bratu ili sestri, ili nekoj drugoj starijoj osobi nego roditeljima.

Zato treba pažljivo posmatrati i odnose među braćom.

Roditelj koji je prisutan sa svojim djetetom itekako može primijetiti sve navedeno. Nije reč o nijansama. Dijete nema taj kapacitet da može, na neki način, odglumiti svoje raspoloženje.

Djeca pokušavaju na indirektne načine da daju svojoj okolini do znanja da ih neko zlostavlja, zaključuje Lea Ivančić Žic.

I zato, kada god primijetite bilo koje odstupanje u promjeni ponašanja svog deteta, reagujte na vrijeme. Razgovarajte s njim, s njegovim učiteljima, sa stručnom službom škole.

Nemojte ta ponašanja pripisivati pubertetu, tvrdoglavosti ili „neposlušnosti.

Pravovremeni razgovor može spasiti živote. (zadovoljna.hr)