“Uprkos jasnom turskom porijeklu, bosanski ćevapi su izvor velikog nacionalnog ponosa i omiljeno jelo u zemlji. Obično se pripremaju od mljevene junetine ili mješavine mljevene junetine sa drugim mesom, poput teletine ili jagnjetine – začinjene mješavinom različitih začina; obično su to bijeli luk, so, biber, a ponekad i paprika ili ljuta crvena paprika”, objašnjavaju na Taste Atlasu.

Postoje 4 vrste bosanskih ćevapa:

1. Sarajevski ćevapi

Ova jedinstvena vrsta ćevapa porijeklom je iz Sarajeva, pa otuda i naziv sarajevski ćevapi. Postoje različita mišljenja o korištenju mesa za ove ćevape – neki ih rade isključivo s mljevenom junetinom, soli i biberom, dok drugi koriste kombinaciju mljevene junetine i ovčetine.

Sarajevski ćevapi se zadnjih godina uglavnom rade samo s mljevenom junetinom i solju. Nakon što je smjesa pripremljena treba je ostaviti u frižideru 48 sati. Zatim se peku na žaru i tradicionalno poslužuju u somunu, sa sjeckanim crvenim lukom sa strane.

2. Travnički ćevapi

Ova vrsta ćevapa priprema se u gradu Travniku. Ćevapi se prave od kombinacije junetine, teletine i jagnjetine, uz dodatak soli, bibera i malo sode bikarbone. Kada se peče na roštilju, meso se često premaže bistrom supom koja se pripremala od goveđih kostiju i ovčetine.

Hljeb, lokalno nazvan pitica, umače se u supu pa se kratko peče na roštilju. Ispečeni ćevapi stavljaju se u piticu, a zatim se posipaju nasjeckanim lukom. Ovu varijantu ćevapa preporučuje se poslužiti sa jogurtom.

3. Banjalučki ćevapi

Iako se ostale varijante ćevapa rade u komadima, banjalučki ćevapi se razlikuju od svih ostalih jer se pripremaju kao mesna pločica koja se obično sastoji od četiri ćevapa povezana u niz. Obično se rade samo s mljevenom junetinom, solju i biberom, kao i sarajevski ćevapi, ali ponekad se u smjesu dodaju i mljevena teletina i bijeli luk.

Nakon što su ispečeni banjalučki ćevapi se tradicionalno stavljaju u lepinu, a jelo se poslužuje s puno luka.

4. Tuzlanski ćevapi

Ova vrsta ćevapa dolazi iz Tuzle. Najčešće se prave od kombinacije mljevene ovčetine, junetine i janjetine (najčešće u razmjeri 2:1:1), iako se negdje pripremaju samo s junetinom. Meso se ručno miješa te začini solju i biberom, a preporučljivo je smjesu ostaviti u frižideru nekoliko sati ili cijeli dan prije pečenja.

Ovi ćevapi se peku na nauljenom roštilju, a kad su gotovi, obično se još jednom začine biberom. Tuzlanski ćevapi poslužuju se u tzv. lepini, koja se prethodno potopi u bujon od goveđih kostiju zvanu poliv. Mladi luk ili sitno nasjeckani crveni luk tradicionalni su prilog.