Klaunovi su nekada uveseljavali djecu i odrasle u cirkusima, a zbog popularnosti počeli su se pojavljivati i na dječjim rođendanima. Izvodili su trikove s vrpcama, puhali balone i imali smiješan veliki, crveni nos. Ali danas klaunovi imaju drugačiju reputaciju.
Nije posve jasno kada i zašto su postali simbol straha – je li to zbog romana i mini-serije Stephena Kinga “Ono” u kojem je ubica djece klaun ili zbog stvarnog ubice Johna Waynea Gacyja, poznatog i kao Ubica klaun. On je bio američki serijski ubica koji je radio kao klaun te pod tom maskom oteo, a potom seksualno zlostavljao i ubio najmanje 33 dječaka tinejdžerske dobi od 1972. do 1978.
Šta god bio osnovni uzrok, s vremenom je nasmiješeno lice klauna postajalo sve strašnije u percepciji i djece i odraslih ljudi. Njihovo ljudsko lice koje podsjeća na čovjeka, ali s pretjerano izraženim crtama lica – nosom, obrvama, ustima i obrazimamalo po malo postalo je lice koje većina ljudi poistovjećuje s likom iz horora.
Istraživanje iz 2008. pokazalo je da djeca jako loše reaguju na likove koji podsjećaju na ljude, ali ne liče na njih. Zapravo, većina djece ne voli vidjeti klaunove u bolnicama, a starija djeca rekla su i da ih se aktivno boje.
Lik Jokera iz Batmana koji se pojavio ranih 1940-ih usavršen je kao zli klaun. Većina ostalih filmova koji uključuju klauna prikazuju ga kao lika kojeg se treba bojati ili kao nekoga koga se već boje. Broj klaunova u svijetu vjerovatno zbog tog razloga značajno opada. U Međunarodnom klubu klaunova sada ih je nešto manje od stotinu, a 1980-ih bilo ih je oko hiljadu, piše Telegraph, prenosi 24sata.hr.
Fobija od klaunova je sve češća
Koulrofobija je strah od klaunova. Iako stručnjaci kažu da većina tih iracionalnih strahova nastane uslijed traumatičnog događaja, neki smatraju da je njihova pojava jednostavno uznemirujuća bez obzira je li vaš susret s njima bio zabavan ili traumatičan. Iako bi trebali izgledati veselo i sretno, većina ljudi vidi i osjeća da klaunovi kriju nešto ispod svoje maske. Je li to tuga, nezadovoljstvo ili mržnja, nije posve ni bitno.
Ljudi vide da je osnovno lice čovjeka izmijenjeno i to osjećaju kao izrazitu neugodu ili strah. Također, sve na njima skriva njihov stvarni izgled – od šminke, perike do ogromne odjeće i hulahupa. A upravo to je također među razlozima zašto ljudi zaziru od njih.
Fobija od klaunova može se manifestirati panikom, ubrzanim i teškim disanjem, nepravilnim radom srca, znojenjem, strahom ili vrtoglavicom. Stručnjaci vjeruju da se prava fobija razmahala nakon film “Ono” jer je puno ljudi tada priznalo da ima strah od klaunova.
Drugi pak psiholozi vjeruju da ta fobija nastane u djetinjstvu kada su djeca vrlo osjetljiva na nepoznata lica. Stručnjaci još uvijek malo znaju o toj fobiji, a nije poznato ni koliko ljudi je otprilike ima.
Ova fobija ponovno je postala aktuelna krajem ovog ljeta kada su se u Americi na rubovima šuma počeli pojavljivati klaunovi. Pojavili su se u nekoliko država SAD-a, u Velikoj Britaniji, ali i u Hrvatskoj. Niko još uvijek ne zna o čemu se tačno radi. Je li riječ o neslanoj šali, najavi za skorašnji hororac ili nešto sasvim treće, ali policija njihove pojave shvaća ozbiljno. (Tuzlanski.ba)
