Stotine hiljada raznobojnih tulipana plijene pažnju posjetilaca na Trgu Sultan Ahmet u Istanbulu, oduševljavajući koloritom i pretvarajući jedan od najposjećenijih trgova turske metropole u prekrasan šareni ćilim, javlja Anadolu.

Sličan cvijetni dizajn u ovo doba godine moguće je vidjeti i u parku Emirgan, Gulhane parku, botaničkom parku Soganli, na Beykozu, na brdu Camlica, gaju Fethipaša i drugim parkovima u Istanbulu.

Specifičnost tulipana u je njegovom obliku i cvijetu od kojih samo po jedan raste na jednoj stabljici. Cvjetovi su uglavnom veliki, a moguće je pronaći latice u skoro svim bojama. Tulipani najčešće rastu u periodu od marta do maja te se stoga nazivaju proljetnim cvijetom. Tulipan ili lala, koji je donijet u Anadoliju sa centralnoazijskog planinskog masiva Pamira, postao je jedan od simbola turske kulture.

Lukovičasta zeljasta biljka koristi se kao ukrasni motiv još od 12. stoljeća, a u Istanbulu se uzgajaju od 16. stoljeća.

“Ljubav prema tulipanima i želja da se očuvaju posebno je bila izražena za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog, što je dovelo do uzgoja različitih sorti ove biljke. Tada se prvi put i pojavio istanbulski tulipan koji je ubrzo postao simbol grada”, navode iz Ureda za kulturu Ambasade Republike Turske u BiH.

Motivi tulipana korišteni su u džamijama, na nadgrobnim spomenicima, dekoracijama palata, u šarama ćilima, na kaftanima i škrinjama za miraz, pa čak i na novcu, bojnim šljemovima i odljevcima topova. Cvijet tulipana je bio tema pjesama, priča i slika.

Uzgojem sve više vrsta tulipana, njihovim bojama dodana su različita značenja. Crveni tulipani simbolizuju ljubav, dok bijeli predstavljaju čistoću i nevinost. Ljubičasti cvjetovi označavaju plemenitost i romantiku, a žuti radost i beznadežnu ljubav. Rijedak crni tulipan označava nedostižnost i rijetkost.

Brojne sorte tulipana se uzgajaju upravo u Anadoliji. Među najupečatljivijim je “obrnuti tulipan”, poznat i kao “uplakana mlada”. Širom svijeta postoji 167 vrsta obrnutih tulipana, a od toga 43 vrste, od kojih je 20 endemskih, raste u Turskoj.

Ovaj prekrasni cvijet, koji zauzima važno mjesto u turskoj kulturi, u prvoj polovini 15. stoljeća donijet je u Beč, a potom u Nizozemsku i tako je uveden u Evropu. Tamo su stekli veliku popularnost prije nego su stigli u glavni grad Kanade, Ottawu.