Kod duo-eutanazije posebno je važno osigurati da jedan partner ne utječe na drugoga. Jan i Els bili su složni oko toga da njihovim životima dolazi kraj.

Tri dana prije no što su po dogovoru posljednji put zajedno udahnuli, Jan i Els uživali su u sunčanoj marini u Frieslandu na sjeveru Nizozemske.

Upoznali se u vrtiću

Jan je u mladosti igrao hokej za nizozemsku juniorsku reprezentaciju, a zatim je postao trener. Els je bila učiteljica u osnovnoj školi, a spojila ih je zajednička ljubav prema vodi koja je obilježila njihov cijeli život, piše BBC.

“Pokušali smo živjeti u hrpi kamenja, u kući, ali nije nam išlo” našalio se Jan.

U mladosti su živjeli na brodu, a kasnije su kupili teretni brod i pokrenuli posao transportiranja dobara brojnim nizozemskim vodotocima. U međuvremenu im se rodio sin koji je ubrzo krenuo u internat, a s roditeljima bi provodio vikende i praznike. Tada bi porodica putovala tokovima Rine ili na neki od nizozemskih otoka.

Jan je 2003. bio na operaciji kičme, ali to mu nije pomoglo. Prestao je piti niz tableta protiv bolova koje su mu prepisali liječnici, te više nije mogao raditi, no Els je i dalje bila zaposlena kao učiteljica.

O eutanaziji su razgovarali već tada, pošto je Jan objasnio porodici da ne želi predugo živjeti sa svojim fizičkim ograničenjima, a par se pridružio NVVE, nizozemskoj organizaciji koja promovira “pravo na smrt”.

“Ako uzimaš puno lijekova, živiš kao zombi. S obzirom na moju bol i Elsinu bolest, mislim da ovo moramo prekinuti” kazao je Jan, referirajući se na njihove živote.

Els je otišla u penziju 2018. i već tada je pokazivala rane znakove demencije no opirala se konzultacijama s liječnikom, možda zbog toga što je svjedočila smrti svog oca nakon borbe s Alzheimerovom bolešću. Tek u oktobru 2022. godine dijagnosticirana joj je demencija, a Jan se prisjeća kako je napustila ordinaciju i ostavila njega i njihovog sina.

“Bila je bijesna poput bika” dodao je.

Tek nakon što je postalo jasno da se njeno stanje neće popraviti, Els i Jan su sa sinom počeli razgovarati o duo-eutanaziji.

Eutanazija je u Nizozemskoj legalna

U Nizozemskoj je eutanazija legalna na zahtjev, ukoliko liječnik procijeni da osoba trpi nepodnošljivu psihološku ili fizičku bol kojoj nema pomoći. Svakoga ko zatraži eutanaziju moraju pregledati dva liječnika i složiti se oko dijagnoze. U Nizozemskoj je prošle godine 9.068 osoba preminulo eutanazijom, ali samo njih 66 u procesu duo-eutanazije. Situacija je posebno kompleksna kada jedan partner ima demeciju, jer se podiže pitanje njihova kapaciteta za davanje pristanka.

Jedan specijalist iz bolnice Erasmus u Rotterdamu potvrdio je da brojni liječnici uopće ne žele razmatrati opciju eutanazije pacijenta s demencijom, a to je bila i pozicija porodičnog liječnika Jana i Else. Njih dvoje odlučili su se obratiti mobilnoj klinici za eutanaziju “Centre of Expertise on Euthanasia” koja nadzire otprilike 15 posto potpomognutih smrti u Nizozemskoj i odobrava oko 30 posto zahtjeva koje dobije.

Duo-eutanazije

Kod duo-eutanazije posebno je važno osigurati da jedan partner ne utječe na drugoga. Jan i Els bili su složni oko toga da njihovim životima dolazi kraj.

“Proživio sam svoj život, više ne želim bol. Postajemo prestari za život koji živimo i vjerujemo da to treba zaustaviti” objasnio je Jan.

Kada su liječnici potvrdili da je Els u stanju odlučiti što želi sama za sebe, posljednja službena prepreka je uklonjena, a ostalo je samo oprostiti se od porodica.

“Ne želiš pustiti roditelje da umru, pa je tu bilo i suza” otkrili su supružnici, no i dalje su inzistirali da za njih nema drugog rješenja.

Posljednje putovanje

Dan prije zakazanog termina, Els i Jan proveli su sa sinom i unucima. Jan im je objašnjavao neke detalje na kamperu kako bi ga mogli lakše prodati.

“Otišao sam prošetati plažom s mamom, djeca su se igrala, šalili smo se… bio je to jako čudan dan” istaknuo je njihov sin, koji je želio ostati anoniman.

Dodao je kako su mu u jednom trenutku zasuzile oči dok su posljednji put svi zajedno večerali. Sljedeće jutro okupili su se u hospiciju, a došli su i Janovi i Elsini prijatelji. Slušali su muziku i razgovarali o uspomenama.

“Imali smo dva sata prije no što su liječnici došli. Posljednjih pola sata bilo je teško, a onda se sve odvilo brzo. Liječnici imaju svoju rutinu, gotovo je u nekoliko minuta” ispričao je njihov sin.

Jan i Els preminuli su zajedno 3. juna 2024. godine. Njihov kamper još nije stavljen na prodaju, sin je odlučio da će ga neko vrijeme zadržati kako bi s porodicom otišao na odmor u njemu i stvorio nove uspomene.