Živjela je poput prave princeze, voljela ju je cijela zemlja, a njezin je rođendan bio nacionalni blagdan

Bila je prava princeza Trećeg Reicha, Edda Goering, jedinca Hitlerove desne ruke Hermanna Goeringa, vođe njemačkog ratnog vazduhoplovstva Luftwaffe. Od trenutka svog rođenja bila je prava nacionalna zvijezda.

Kad se rodila njezin otac primio je 628.000 čestitki iz cijelog svijeta, a oduševljeni ljudi pljeskom su ga pratili dok je dolazio i izlazio iz rodilišta. Otac je kad se rodila naredio gradu Kolnu da joj daruje sliku iz gradskog muzeja, Madonu sa sinom autora Lucasa Cranacha. Nazivali su ju i “Shirley Temple nacističke Njemačke” koja je uživala u luksuzu kojeg je njezin otac pokrao od Židova.

Ova princeza i zvijezda imala je život kao iz bajke. Rođena je 2. juna 1938. godine, a Hitler joj je krajem te godine postao kum. Živjela je okružena portretima majke i oca i porodičnim grbom.

Odrasla je okružena umjetničkim djelima u dvorcu Carinhall u prirodi. Hitler je bio njezin kum, a proslava rođendana pravo nacionalno slavlje. S godinu dana novinar Douglas Reed proglasio ju je “svojevrsnom nacističkom princezom”. U svakoj papirnici tako su se mogle kupiti razglednice s njezinim likom. Jedan od viceva koji je nekad kružio Njemačkom je bio: “Jeste li već čuli da je državna cesta zatvorena? Ne, zašto? Ali to biste trebali znati: Edda uči hodati”

Za nju je u voćnjaku dvorca izgrađena replika Sanssouci palače, bivše ljetne palače pruskog kralja Fridrika II. Velikog u Potsdamu. Luftwaffe je platio tu gradnju. U svom životu princeze uživala je samo sedam godina, do 1945. godine, kada se Reich raspao. Njezin otac, osuđen za ratne zločine u Nürnbergu, počinio je samoubojstvo na nacistima svojstven način (kapsulom cijanida). Ubio se u svojoj ćeliji samo nekoliko sati prije pogubljenja 1946. godine. Njegova jedinica tada je imala samo osam godina, piše The New York Times.

Tokom cijelog svog života branila je naslijeđe svog oca. Umrla je u dobi od 80. godina 21. decembra 2018. godine. Njezina smrt potvrđena je tek prošle sedmice, a glasnogovornik grada Münchena nije iznio nikakve druge detalje. Njemački mediji pišu kako je samo nekoliko njezinih suradnika dobilo informaciju o njezinoj smrti. Pokopana je u neoznačenom grobu.  Djeca nacističkih dužnosnika često su imali komplicirane odnose sa svojim roditeljima. No njezini osjećaji prema ocu, koji ju je razmazio, bili su dosta jasni.  “Jako sam ga voljela, i bilo je jasno koliko je on volio mene. Jedina sjećanja na njega koja imam su upravo takva, brižna i nježna. Ne mogu ga doživljavati nikako drugačije”, rekla je u knjizi novinara Gerald Posnera Hitler’s Children: Sons and Daughters of Third Reich Leaders.

Govorila je i o ulozi svog oca u Holokaustu, umanjivala njegovu ulogu, iako su mnogi povjesničari tvrdili kako je on bio glavni alat u implementaciji planova o sistematskom ubijanju miliona ljudi, pa tako i šest miliona Židova.  “Problem mog oca bila je njegova lojalnost Hitleru. Obećao mu je vjernost i nikada ga nije htio napustiti, pa čak ni kada je Hitler otišao predaleko. Ono što se dogodilo Židovima bilo je strašno, no sasvim odvojeno od mog oca”, naglašava.  Tokom suđenja ocu ona i njezina majka, poznata glumica Emmy Sonnemann, i Goeringova supruga broj 2., provodile su dosta vremena u zatvoru. Kada se njezin otac ubio živjele su u kolibi bez struje i vode. Nakon toga preselile su se u München gdje joj je majka radila kao službenica, prvo u pravnoj firmi, a zatim za hirurga.

Prvih godina nakon rata majka ju nije mogla upisati ni u jednu školu. Kada su ju napokon primili bila je izvrsna učenica prema kojoj su se nastavnici brižno odnosili. Tako na satu historije njezinog oca nisu uopšte spominjali, a nastavnica se zaustavila na razdoblju do 1. svjetskog rata.  Edda je bila vitka, plava i zgodna djevojka, a prezime Göring uvijek joj je bilo korisno, kako je govorila.  Smatrala je da su njezinog oca ljudi jednostavno voljeli, da je imao dobre veze u instranstvu kojima se desetljećima poslije mogla koristiti. Edda je radila kao medicinska tehničarka u rehabilitacijskoj klinici u Wiesbadenu i posvetila se brizi o svojoj majci koja je umrla 1973. godine. Pet godina je bila u ljubavnoj vezi s novinarom magazina Stern Gerdom Heidemannom, a kako su pisali mediji, u svojim penzionerskim godinama živjela je sama.

Njezin otac bio je poznat po svom raskošnom stilu života, a tokom rata prikupio je veliku kolekciju pokradenog nakita, namještaja i umjetnina. Njemačka vlada zaplijenila je većinu njegovog ratnog plijena, dok je gđa Goering tvrdila da su to stvari koje pripadaju njoj i njezinoj majci.  “Sve je to bio profit vlade, i naravno da nisam dobila ništa”, naglasila je.

Neuspješno je pokušavala tražiti da joj vrate dio umjetničke kolekcije oca, posljednji put ta joj je molba odbijena 2015. godine, i to nakon saslušanja koje je trajalo samo nekoliko minuta.  Umrla je bez ikakve obavijesti, a pokopana u neoznačenom grobu. Razlog tome vjerovatno je bio strah da bi otkrivanje lokacije njezina groba moglo dovesti do potrebe da se on uništi ili oskvrne na bilo koji način.  Pretpostavlja se da je pokopana u Bavarskoj, a njezina smrt udarila je još jedan čavao u lijesu generacije potomaka onih koji su ostavili krvavi trag u povijesti čovječanstva. (Express.hr)