Žvakanje žvakače gume, klikanje hemijskom, šmrcanje ili teško disanje… Ako ste među onima kojima ovi zvukovi uzrokuju stres, vjerovatno patite od mizofonije, doslovno mržnje prema zvukovima.

Mizofonija je patološka osjetljivost na zvukove, na koju oboljeli ne može utjecati snagom volje. Tipični zvukovi koji kod oboljelog izazivaju razdraženost, gađenje ili ljutnju, a uključuju sljedeće:

žvakanje

srkanje

coktanje jezikom

šaptanje

pucketanje zglobovima

lupkanje prstima

klikanje hemijskom

njuškanje i šmrcanje

teško disanje

povlačenje noktom po ploči

paljenje motora

Većina omraženih zvukova potiče od ljudskog tijela. Zvukovi neživog porijekla također uzrokuju iritaciju, ali je smetnja u tom slučaju manja. Zanimljivo, ljudi koji pate od mizofonije ne osjećaju iritaciju ako sami proizvode te zvukove. Istraživanje na Univerzitetu u Newcastleu, objavljenom u časopisu Current Biology, otkrilo je da oboljeli od mizofonije doživljavaju mjerljivu stresnu reakciju u prisustvu iritantnih zvukova, što znači da su njihove tegobe stvarne.

Istraživači su dvadesetorici dobrovoljaca s mizofonijom i dvadeset dvojici zdravih puštali neutralne zvukove poput kiše, umjereno neugodne poput dječjeg plača i izuzetno neugodne kao što su tuđe teško disanje i žvakanje. Kod mizofoničara je došlo do povećanja broja otkucaja srca, pojačanog znojenja i burne fiziološke aktivnosti u dijelovima mozga koji reguliraju pažnju. Te su pojave svojstvene stanju stresa i ne mogu se odglumiti. Kod članova kontrolne grupe nisu zabilježene takve reakcije.

Naučnici pretpostavljaju da je uzrok mizofonije osjetljiviji živčani sistem uslijed povećanog broja neuronskih veza između dijelova mozga koji reguliraju sluh i reakciju na opasnost. Zbog umreženosti tih moždanih centara zvukovi uključuju prirodni “alarm” oboljelih od mizofonije češće nego ostalim ljudima.

Neki si mizofoničari pomažu tako da se fizički udalje od izvora zvuka. Drugi se bore protiv neugode tako što slušaju muziku preko slušalica, a treći oponašaju iritantne zvukove jer osjećaju da ih time ismijavaju i oduzimaju im snagu.

Nizozemski istraživači vjeruju da bi rješenje za žrtve mizofonije mogla biti kognitivno-bihevioralna psihoterapija, objavio je časopis The Journal of Affective Disorders. Ekipa pod vodstvom Arjana Schrödera liječila je 90 mizofoničnih pacijenata u osam grupnih seansi svake druge sedmice i otkrila da je ova terapija djelotvorna kod 50 posto pacijenata.

Tehnika desenzitizacije ili otupljivanja također se pokazala uspješnom. Njujorški psihijatar dr. Bruce Hubbard iz Cognitive Health Groupa navodi svoje pacijente da se postepeno izlažu iritantnim zvukovima na YouTubeu. Pretpostavka je da će dugotrajno slušanje navesti mozak da se navikne i otupi na podražaj. Dr. Hubbard savjetuje pacijentima da provode tehniku kad su opušteni i da isprva slušaju zvuk uz nisku glasnoću. “Ključno je ići korak po korak. Ako želite što prije promijeniti kanal, znači da ste pretjerali”, upozorava, prenosi Večernji.hr