Pas Finn svoju najdražu igračku nije vidio pet godina. Malog gumenog praščića sa šarenim tačkicama dobio je kao štene. To mu je bila najdraža igračka.

Vlasnici su mu kupili idućeg, ali i taj je brzo završio u komadićima, i tako još nekoliko puta. Shvativši kako bacaju novac na kupovinu iste igračke, odustali su od kupovine nove.

Nedavno su se sjetili te igračke i zapitali se kao bi njihov pas reagirao danas da je vidi. Kupili su identičnog praščića, a reakcija je bila urnebesna. Finn je u isto vrijeme mahao repom, držao ga u ustima i “pričao s njim”. Proizvodio je zvukove kao da igrački pokušava nešto reći. Možda: “Tako sam sretan što te ponovo vidim, vau vau…”.