Novak Đoković je poražen u polufinalu Australian opena i to je rečenica koja nikada prije toga nije izgovorena ni napisana u njegovoj karijeri.

Ništa nije bilo kako treba protiv Jannika Sinnera u Melbourneu… Prije ovog petka, Đoković je u polufinalima i finalima Australian opena imao savršen skor od po deset pobeda i bez ijednog poraza.

Ako bi i gubio, padao bi u nekim ranijim rundama prije nego što se i situacija zakuha, ali kad dođe do kraja, uvijek se znalo – titula, trubači, fotkanje sa peharom.

Zato je ovaj poraz bio novost za sve one koji su godinama na „Rod Laver areni“ slavili nejgove uspjehe, a mnogi od njih su tu bili i kada je osvojio svoj prvi grand slam 2008. godine i od tada imaju ista mjesta svaki put.

I za njih je sve ovo bila velika novost i šok koji je bilo nemoguće opisati. Prije meča karneval, srpske zastave, pjesme, kape, šalovi…

Mnogi su došli i platili karte samo da uđu na kompleks i na livadi ispred nekog od video bimova odgledaju meč srpskog asa iako na „Rod Laveru“ odavno nije bilo mjesta. Bilo je bitno biti tu, u Melbourne parku i biti dio historije koja se na kraju desila sa Sinnerovim potpisom.

Na kraju muk i nevjerica i kolone srpskih navijača koje odlaze u tišini, nešto što se rijetko viđa.

Sam meč je bio drugačiji od svih. Navijači su davali sve od sebe da Novaka podignu iz mrtvih, ali nije vredilo.

„Sveti Savo ti pomozi“, razdrao se jedan od Novakovih navijača čuvenih po prepoznatljivoj koreografiji godinama unazad u trenutku i kada su najveći Novakovi vjernici postali skeptici.

Nije vredio. Jednostavno, nije mogao da se upali.

„Ajde Novače, ovo je tvoja kuća“, derao se drugi navijač u više navrata pokušavajući da probudi iskru kod Đokovića, ali je na kraju ostalo kao u čuvenom folk hitu „Ovo je moja kuća živio sam tu… Ovo je čovjek neki što mi uze sve…“

Na stranu jeftina patetika, ali mnogima je bilo teško da prihvate da Đoković ne može da pronađe nikakvu iskru koja bi ga prodrmala. Nije se nervirao zbog navijača, jedva da se posvađao sa svojim stručnim štabom, jednostavno ravna linija.

„Bio sam šokiran svojim nivoom, na loš način. Nisam mnogo toga radio na pravi način u prva dva seta, jedan od najlošijih mečeva na slamovima koji sam odigrao“. I Novak je poslije meča bio svjestan ništavila na terenu.

„Ajde možeš ti to, radio si to već toliko puta do sada“, dobacivali su sa tribina, ali je i dalje ostala ravna linija. Čak ni kada su italijanski navijači bili na vrhuncu.

„Arivederči, Novak“, urlali su tokom četvrtog seta dobro raspoloženi italijanski navijači, što bi u svakoj drugoj situaciji značilo da slijedi nalet bijesa, ali je umjesto svega samo jedan Srbin zaurlao „umuknite, bre“, a drugi dobacio „pusti budale, Nole“.

Međutim, kako je meč odmicao, nekako je svima bilo jasno da ovoga nema ništa.

Čak i kada su svi srpski navijači zaurlali u posljednjem gemu kada je zatreperio tračak nade da može da se desi čudo, nije izgledalo kao da više neko stvarno vjeruje.

Moglo je da se pročita na licima navijača, na Novakovom govoru tijela i na činjenici da Sinner nije morao da zapne, da je zapravo stvarno kraj.

Sjeo sam poslije sa prijateljem i velikim Novakovim fanom, porijkelom iz Indije, ali koji živi i radi u San Francisku. Obojici je bilo jasno da cio ovaj turnir nije to bilo to. Kao da se ni samom Đokoviću nije igralo u dovoljnoj mjeri.

Pomislili smo svi da je to možda onaj scenario u kojem se on upali na kraju i kao iznenadna sila sve riješi i donese titulu, ali to ovoga puta nije bio slučaj i po prvi put su svi pomislili – da li je kraj karijere uskoro blizu.

„Ne znam stvarno kako će se stvari odvijati. Kada čovjek izađe sa terena, poslije poraza je vruća glava i tu se boriš da budeš racionalan, ali se svašta dešava u glavi. Pustiću da se malo smire strasti i da nastavim dalje, vidjećemo na kojim turnirima. Obavezao sam se sebi da ću ovu sezonu da odigram do kraja, da igram najbolji tenis na grand slamovima i Olimpijskim igrama. Ne znam hoće li se to promijeniti, moguće – neočekivane odluke u ovoj fazi moje karijere su vjerovatnije.“

So na ranu stavila je jedna gospođa, fotoreporterka koja je hodnicima medija centra urlala „sretna sam, tako sam sretna, napred Sinner“. Ne mogu da se otmem utisku da je slavila Novakov poraz više nego pobjedu Itlalijana. Neka joj, rijetki su to trenuci sreće.

Jedno je sigurno – ovu godinu će igrati na maksimalnom broju obrtaja i ići po sve velike pehare. Duboko vjerujem da će ponovo uzeti Wimbledon i to olimpijsko zlato za kojim traga, ali je ovdje u Melburnu ostavio prazninu.

Nije to bilo to, kao ni ovo ljeto u Australiji, ali razloga za tugu nema.

Novak je GOAT i to ni ovaj poraz ne može da promijeni. (Nova.rs)