Za kupce u supermarketima svakodnevica bi uskoro mogla da izgleda ovako: skener i monitor umjesto ljubazne prodavačice

Za kupce u supermarketima svakodnevica bi uskoro mogla da izgleda ovako: skener i monitor umjesto ljubazne prodavačice. Budućnost je digitalna i u sektoru maloprodaje. Kako je vide naučnici?

Kad posegnete za tjesteninom na polici u supermarketu, pojavi se ekran na kojem se nalazi odgovarajući recept. Metar dalje, pali se zeleno svjetlo, tamo gdje stoji vino preporučeno u receptu. Računar na kasi automatski skenira sadržaj korpe. Plaćanje se vrši ključevima za auto jer su umreženi sa kreditnom karticom kupca. „Hvala vam na kupovini i doviđenja“, čuje se iz zvučnika na izlazu iz prodavnice.

Naučna fantastika? Ne, za samo nekoliko godina to bi trebalo da bude realnost u prodavnicama – tako barem vjeruju naučnici u Istraživačkom centru za vještačku inteligenciju. U Sankt Vendelu u Sarskoj oblasti otvorili su „Prodavnicu budućnosti“ ili, kako je oni zovu, „maloprodajnu laboratoriju“.

Zajedno sa predstavnicima trgovačkih lanaca, oni testiraju kako prodavnice i pijace mogu da koegzistiraju sa internetom. „Trgovačka branša mora da računa s tim da kupci žele sve više informacija, transparentnost, razne usluge za koje znaju iz trgovine preko interneta“ kaže naučnik Gerit Kal.

Za to je neophodna još obuhvatnija digitalizacija. Predviđa se da će Njemci u bliskoj budućnosti svaki četvrti euro trošiti na internetu.

To povećava pritisak: trgovina mora da bude brza i informativna. Tu na primjer pomažu ključne riječi na proizvodima, takozvani tagovi. Te elektronske etikete šalju informaciju skladištu da je proizvod rasprodat. Tagovi istovremeno na zidovima projektuju i informacije o proizvodima, ali naravno i cijene.

Mnogo toga bi trebalo da bude „prilagođeno kupcu“. Sa svojim mobilnim uređajem kupac ide kroz prodavnicu. Na mobilnom je njegov elektronski spisak za kupovinu, ali ne samo to: kada displej približi i malo zadrži na policama sa proizvodima, kupac dobija podatke o mogućim alergenima i popustima. Ipak, takva transparentnost ima i svoju cijenu: uostalom, prije nego što potrošač dobije sve te informacije, on prvo mora da otkrije mnogo toga o sebi.

Kupac se registruje, na primjer, otiskom prsta na elektronskoj korpi, koja automatski učitava njegov profil. Naravno da se na to gleda i negativno, ali kupac može da odluči: ako oda lične podatke – onda dobija dodatne informacije. Ako ne, nikom ništa.

Raspitali smo se jednom običnom supermarketu. Na kasama rade ljudi, a kupci sami traže svoje proizvode. Mnogi reaguju skeptično na priču o inteligentom supermarketu.

Ipak, naučnici se slažu: Digitalizacija je nezaustavljiva. U jednoj od laboratorija, simuliranoj „dnevnoj sobi budućnosti“, čovjek sjedi na kauču i na stolu koji je zapravo ogroman tablet računar, direktno naručuje piće. To je mogao da uradi i preko svog pametnog televizora… Naučna fantastika ili ne? (newsweek.rs)