Šta se oglašava, a živo biće nije? Šta nema ni kraj, ni početak? Šta možeš čuti, a ne možeš ga dodirnuti, ni vidjeti?
Ako vas zanimaju odgovori na ove zagonetke, možete ih potražiti od Naide Turković, učenice Prve osnovne škole iz Srebrenika ili od đaka Škole bosanskog jezika iz Edmontona u Kanadi.
I eto još jedne zagonetke: šta to povezuje Naidu iz Srebrenika sa Adisom, Ajlom, dva Aldina, Alenom, Alijom, Arianom, Arnesom, Dinom, Edinom, Emily, dva Emira, Jessicom, Lejlom, Merisom, Muamerom, Muhom, Nejlom, Nejrom, Nellom i Selmom iz Edmontona?
Odgonetka je: knjiga.
Iza kratke odgonetke, ipak, stoji malo duža, interesantna i simpatična priča. Počela je tako što je desetogodišnja Naida, koja voli da piše i koja bi željela da možda jednog dana postane novinar – pomoću roditelja i učiteljice – prošle godine izdala knjigu “Šareni svijet malih zagonetki, priča i pjesmica”. I, kao što naslov knjige i kaže, u njoj su sabrane njene kratke priče, pjesme i zagonetke. Pored ostalih i one sa početka ovog teksta.
“Šareni svijet” je stigao iz Bosne u Kanadu zahvaljujući Naidinom rođaku Emiru Kulovcu, koji pohađa nastavu bosanskog jezika u nedjeljnoj školi u sklopu Udruženja “Bosna i Hercegovina” u Edmontonu.
Oduševljena nadarenošću mlade autorice, učiteljica Jasmina Čolić odlučila je da nabavi po jedan primjerak knjige za svakog svog učenika. Ubrzo su Naidine umotvorine postale omiljeno štivo djece, koja su rođena i odrastaju hiljadama kilometara daleko od nje.
Međutim, da ni daljina nije prepreka, samo ako ima dobre volje, pokazao je nedavni susret čitalaca sa omiljenom spisateljicom. Djeca, koju geografski dijeli cijeli okean, upoznala su se, vidjela i čula zahvaljujući “čudima” savremene tehnike. Jeste da je učiteljici Jasmini utrnula ruka držeći mobilni telefon u toku “face time” razgovora (iPad za svakog učenika je stigao kasnije), ali to nije smetalo ni jednoj strani da pita, odgovara, maše i osmjehuje se.
Tako smo saznali da đaci bosanske škole najčešće čitaju Naidinu pjesmu “Domovini” i da su danima vrijedno radili na posteru za dobrodošlicu Ramazana, a da Naida ima još dosta priča koje namjerava objaviti, te da su joj najdraže životinje vukovi i psi šarplaninci… I još koješta o tome ko zna da igra šah i koju boju, knjigu, nastavni predmet ko od njih voli… Neka su pitanja išla “glatko” na oba jezika, poneka su sricana na bosanskom uz prevodilačku pomoć učiteljice, ali su se ipak svi dobro razumjeli i zabavili.
Na kraju je Naida dobila poziv da posjeti Edmonton i prijedlog da u svoju sljedeću knjigu možda uvrsti i neke radove svojih novih prijatelja. (Moja BiH)
