Uprkos svim prefinjenim ordenima i velikim počastima, svjetovni ljudi koji vode zapadne “demokratije” u Washingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu, Ottawi i Canberri, i većinom muškarci koji čekaju da zauzmu njihovo mjesto, samo su sociopate u odijelima po mjeri.

Jedan od glavnih preduslova vođenja ili težnje da se vodi zapadna “demokratija” je spremnost, žar čak, da se drugima naredi, bez trunke žaljenja ili kajanja, da ubijaju nedužne, i također da odobravaju i aplaudiraju kada dragi prijatelj ubija nedužne bez žaljenja ili kajanja, piše Aljazeera

Ako moja optužba boli, izvinjavam se – krojačima.

Među mnogim drugim plašljivcima, čelnik britanskih laburista u usponu, Keir Starmer, potvrdio je svoje premijerske “ubilačke” dobre namjere, odbacivši hitne i sve snažnije pozive svog kluba zastupnika, opozicione prve klupe i članova stranke da odmah podrži prekid vatre.

U govoru koji je odisao praznim birokratskim frazama koji je mogao održati i njegov diskreditovani prijatelj i mentor Tony Blair, Starmer je kazao prijatnoj publici ekspertske organizacije u Chatham Houseu: “Iako razumijem pozive za prekid vatre u ovoj fazi, ne mislim da je to ispravan stav u ovom trenutku”.

Da ne bude zabune: uvjerenje engleskog nazovi socijaliste je da okončanje unakazivanja i ubijanja palestinskih beba i djece, intenzivnog bombardovanja škola, bolnica i izbjegličkih kampova u kojima su utočište potražile ranjene i skamenjene porodice, i opsade miliona Palestinaca koji nemaju hrane, vode, goriva i struje “nije ispravan stav sada”.

Kao što sam napisao: sociopate u odijelima.

Pazite, gorkih dokaza ove tvrdoglave doktrine ne manjka u desecima država koje su duboko i trajno obilježene ožiljcima duge i ukorijenjene potrebe Zapada da ubija nedužne bez žaljenja ili kajanja – u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi, Jugoistočnoj Aziji, Afganistanu, Iraku i diljem Bliskog istoka.

Poziv na ubijanje nedužnih

Dakle, svaka osoba, bilo gdje, na bilo kojem forumu koja negira ovu očitu činjenicu je geopolitički nepismeni apologeta ili lakovjerna budala.

Ne samo na primjeru odbojnog Starmera, vidjeli smo ovu temeljnu karakteristiku i na besramnoj paradi, ponovo, tokom protekle četiri sedmice, kada je uobičajena galerija nadmenih predsjednika i premijera zbila bratske redove da odobri i aplaudira genocidu koji se dešava u apokaliptičnim ostacima Gaze.

Ovo je, da posudim frazu, najnoviji primjer “koalicije voljnih” – voljnih, naravno, pružiti retoričku, diplomatsku i vojnu pomoć pokvarenom režimu koji namjerava izbrisati Gazu, tako da od nje ostane prah i uspomena.

Ovu koaliciju, otvoreno rečeno, čine kolaboracionisti kataklizmičnog pokolja, koji je, s obzirom na ne tako daleku historiju Francuske i Njemačke, malo previše poznat.

Ipak, milioni običnih građana širom svijeta, posmatrajući potresnu mješavinu užasa i očaja dok je Izrael pretvorio Gazu u polje bezobzirnog ubijanja, su povikali: “Stop!”, jer je to ispravno i humano.

Hrabri Jevreji su se pridružili demonstracijama zahtijevajući prekid opsade i ubijanja, insistirajući da drski autoritarac i njegovi zlonamjerni saveznici u vladi ne djeluju u njihovo ime.

Ne i sociopati u odijelima. Oni su, kao što to uvijek rade, pozvali Izrael da uništi još Gaze i ubije još nedužnih, uključujući hiljade beba i djece, koji se smatraju neizbježnim žrtvama “prava” Izraela da se brani.

Stoga, brza hodočašća, s kamerama na gotovo, u Tel Aviv čitavog niza premijera i predsjednika da kažu svom dragom prijatelju da nastavi ubijati Palestince bez suzdržavanja, žaljenja ili kajanja.

Odvratan je izraz njihove drske pokvarenosti to što svaki od njih zna da Benjamin Netanyahu, kao i svaki od njih, ima dozvolu da ubija sa neograničenom nekažnjivošću bilo gdje, u svako vrijeme, zbog bilo kakvog razloga.

Vrijedi se prisjetiti, također, da su ovi uglađeni premijeri i predsjednici, koji tvrde da su posvećeni prosvjetiteljskim idejama slobode, bratstva i jednakosti, izrazili svoju evangeličku podršku i solidarnost s aparthejdnom državom riješenom da izbriše Palestince – teritorijalno i historijski.

Mislim da bi se mnogi stanovnici Južne Afrike, koji razumiju veliku štetu koju bolesna, aparthejdna država može nanijeti osuđenom, ali pravednom starosjedilačkom narodu, složili s tvrdnjom da je distopijski užas koji Palestinci trpe aparthejd na industrijskom nivou koji šokira srce i savjest.

Sociopate u odijelima se opet ne bi složile. Jedan od njih, američki predsjednik Joe Biden, čak se otvoreno uključio u poricanje genocida.

‘Više nereda, ludila, masakra’

U trenutku koji će vjerovatno biti zabilježen kao momenat koji je odredio njegov oronuli mandat, Biden je doveo u pitanje broj palestinskih civila koje je ubila izraelska ubilačka mašina koju finansira SAD.

Biden je rekao da “nema povjerenja u broj koji Palestinci koriste”, dodajući, kao vulgarni naglasak: “Nemam utisak da Palestinci govore istinu o broju ubijenih”.

Palestinski borci za ljudska prava s pravom su osudili Bidenove odvratne opaske kao “rasističke” i kao otvoreni pokušaj da se “dehumaniziraju” Palestinci, “čak i u smrti”.

“Osporavanjem tih brojki, samo je potvrdio da je u ovome u potpunosti s Izraelom, na još jedan način koji dehumanizira Palestince”, Al Jazeeri je kazala Yara Asi, palestinsko-američka stručnjakinja za javno zdravstvo.

Dok je Bidenovo otvoreno i proračunato poricanje osmišljeno da umanji istinsku i trajnu mjeru palestinskog gubitka i patnje podsticanjem lažnih sumnji o istinskoj i trajnoj mjeri njihovog gubitka i patnje, zjapeći je nedostatak makar i privida “ljudskosti” američkog predsjednika bio očit.

Biden i njegovi o ratu ovisni prethodnici, bez trunke kajanja, načinili su toliko štete i tuge tako velikom broju ljudi, na raznim mjestima svijeta, tokom brojnih decenija, da su davno izgubili dozvolu da drže predavanja svijetu o vrijednosti čovječnosti i o tome ko je posjeduje, a ko ne.

U odolijevanju i odupiranju svojim okupatorima, čovječnost Palestinaca ne samo da je očita, nego će preživjeti – nepopustljiva i netaknuta. Nisu i neće je izbrisati nemilosrdne sile koje traže i nastavit će tražiti njihovo uništenje – uz saučesništvo predsjednika i premijera.

Historija je pokazala da je nemoguće osuditi na smrt cijeli narod – bez obzira na vjersku i etničku pripadnost ili nacionalnost.

Nažalost, uzaludno je reći “dosta” jer sociopate u odijelima preferiraju, jasno je, više nereda, više ludila, više masakra.

Sjećat ćemo se sramotnih postupaka i nedjelovanja kao trajnog dokaza za njih karakteristične okrutnosti i nehumanosti.