Kolumbijska invazivna populacija nilskih konja čak je veća nego što su istraživači mislili, prema do sada najtemeljnijem popisu životinja.

Naučnici su već bili zabrinuti zbog nilskih konja — koji se smatraju najvećom invazivnom životinjom na svijetu — koji ugrožavaju domaće biljke i životinje u zemlji, i pozivali su na drastične mjere za smanjenje populacije. Rezultati popisa samo su pojačali taj strah, piše Telegraf.

Prije nekoliko godina, istraživači su procijenili kojom brzinom su se životinje razmnožavale, kako bi predvidjeli da je oko 98 nilskih konja živjelo duž rijeke Magdalene i njenih pritoka 2021. Ali nova studija, za koju je istraživački tim lično prebrojao životinje, dronom i drugim metodama praćenja, procjenjuje se da ih ima 181–215 koji žive u Kolumbiji.

“Ranije je jedan od argumenata protiv bavljenja nilskim konjima bio da su naše informacije bile ograničene, a naši argumenti teoretski”, kaže ekolog Rafael Moreno, koji je učestvovao u studiji dok je bio na Institutu za istraživanje bioloških resursa Aleksandra von Humbolt u Bogoti. “Ali sada smo oborili taj argument. Ova studija pokazuje da je to realno pitanje i da država mora hitno da reaguje.”

Dronom i pješke

Kolumbijski ‘kokainski nilski konji’ su potomci tri ženke i jednog mužjaka koje je vođa narko-kartela Pablo Escobar ilegalno uvezao. Nakon što je ubijen 1993. godine, nilski konji (Hippopotamus amphibius) su pobjegli s njegovog imanja i nastanili se u rijeci Magdaleni. Bez prirodnih predatora ili suša njihove rodne Afrike koja bi ih držala pod kontrolom, džinovski biljojedi su se brzo razmnožavali i formirali najveću populaciju životinja van tog kontinenta.

Kolumbijski zvaničnici su se borili da upravljaju nilskim konjima. Nakon što su 2009. naredili da se ubije agresivni mužjak, fotografija vojnika koji poziraju sa lešom izazvala je bijes i zaustavila napore da ih se obuzda. Neke zajednice sada zavise od turizma koji donose nilski konji, dok druge — posebno ribarske zajednice — žive u strahu od visoko teritorijalnih životinja, koje mogu da teže tri tone i mogu da otkinu udove ili da ih zgaze.

Kolumbijsko ministarstvo životne sredine naručilo je popis da bi se dobila bolja slika o problemu i kako se njime upravlja. Završiti ga je bilo izazovno: uprkos veličini nilskih konja, teško ih je pronaći i tačno izbrojati. Oni su noćne životinje, u vodi su 16 sati dnevno i lutaju na velike udaljenosti.

Tim koji se sastoji od istraživača sa Nacionalnog univerziteta Kolumbije u Bogoti, Humbolt instituta i Kornare, ekološkog tijela koje upravlja područjem u kojem žive nilski konji, odradio je brojna putovanja 2021. i 2022. automobilom, čamcem i pješke kako bi prebrojao nilske konje. Na lokacijama na kojima se nije moglo bezbjedno doći do životinja, koristili su dronove da bi ih prebrojali ili otiske stopala da bi procijenili populaciju.

Istraživači su otkrili da je 37 posto “maloljetnika”, što ukazuje na to da se životinje brzo razmnožavaju. Jedna hipoteza za ovo je da nilski konji dostižu seksualnu zrelost ranije nego u Africi zbog bujnih uslova u Kolumbiji. Drugi je da životinje imaju veći reproduktivni uspjeh jer je među njima manje borbi za teritoriju i resurse, kaže Moreno. Ali potrebni su dokazi da se potvrdi stvarni uzrok.

Dok je brojao nilske konje, tim je dokumentovao bezbroj načina na koje životinje oštećuju ekosisteme Kolumbije. Dok se gegaju svojim ogromnim tijelima do i od rijeka, nilski konji erodiraju obale i izrezuju blatnjave staze koje dijele šume. Štaviše, one nadmašuju druge životinje u pogledu staništa i resursa, pri čemu su zapadnoindijski lamantin (Trichechus manatus), neotropska vidra (Lontra longicaudis) i kapibara (Hidrochoerus hidrochaeris) najviše ugroženi.

Istraživanje rješenja

S ozbiljnim napadima na ljude 2020. i 2021. i saobraćajnom nesrećom u kojoj je nilski konj pronađen mrtav na autoputu u aprilu, potrebna su rješenja, kažu naučnici.

Jedna strategija koja se trenutno testira je davanje kontraceptiva životinjama pikadom. Tako bi se na kraju moglo otarasiti nilskih konja sprječavanjem njihove reprodukcije, ali je sporo, skupo i ranije nije testirano na nilskim konjima u takvom obimu. Studija modeliranja objavljena u aprilu procjenjuje da bi ovaj metod mogao da iskorijeni nilske konje za 45 godina po cijeni od najmanje 850.000 američkih dolara.

Druga strategija — hvatanje, anesteziranje i transport helikopterom u objekat za kastriranje — koštala bi najmanje 530.000 dolara i trajala bi do 52 godine za iskorjenjivanje, pokazalo je istraživanje. Oba proračuna su potcijenjena, s obzirom na to da su modeli rađeni ranije, uz niže procjene populacije nilskih konja, prije nego što su objavljeni rezultati najnovijeg popisa.

U međuvremenu, regionalna agencija odgovorna za bavljenje nilskim konjima nema dovoljno sredstava i oslanja se na donacije kontraceptiva iz Sjedinjenih Država. Zvaničnici Agencije pregovaraju sa zemljama, uključujući Indiju i Meksiko, o izvozu nekih životinja u utočišta u inostranstvu. Ali ovo bi koštalo 3,5 miliona dolara, prema onima koji rade na strategiji.

Ne postoji jedno najbolje rješenje, kaže Olga Montenegro, biolog sa Nacionalnog univerziteta koja je radila na popisu. Nilski konji žive u različitim grupama, od kojih se neke lako mogu preseliti, ali druge su dobro uspostavljene i brzo se razmnožavaju.

Posljednja opcija – odstrel

Mnogi istraživači zagovaraju odstrel životinja. Kažu da je to najbrža, najhumanija stvar i da će riješiti problem prije nego što ga postane nemoguće popraviti. Troškovi ubijanja nilskih konja moraju se odmjeriti sa gubljenjem autohtone flore i faune u Kolumbiji — drugoj najraznovrsnijoj zemlji na svijetu — dodaju oni.

Časopis “Nature” je pitao ministarstvo životne sredine kako će upravljati rastućom populacijom nilskih konja, s obzirom na nova otkrića, odgovor nije stigao.

“Odluka da se ubije nilski konj ima moralnu težinu. Ali težina druge odluke — nečinjenja — je daleko veća”, kaže Moreno. “Nadam se da će to političari razumjeti.”