Naučnici proučavaju promjene u glavnoj struji u Atlantskom okeanu…

Posljednji put kad je došlo do velikog usporavanja moćnih okeanskih struja sjevernog Atlantika, to je gurnulo Evropu u veliku hladnoću na više od hiljadu godina. Desilo se to prije otprilike 12.800 godina.

Naučnici u Danskoj ove sedmice utvrdili su da bismo novo naglo slabljenje okeanskih struja, ili čak prekid, mogli očekivati najkasnije do kraja ovog stoljeća, piše Jutarnji.

Klimatolozi se općenito slažu da će morske struje u Atlantiku oslabjeti u ovom stoljeću, no nema konsenzusa hoće li do drastičnog usporavanja s nesagledivim posljedicama na klimu doći prije 2100., piše New York Times.

Novo istraživanje, objavljeno u utorak u časopisu Nature Communications, upozorava kako ima sve više naučnih dokaza da bi kontinuirano ispuštanje stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek moglo dovesti do klimatske “tačke preokreta”, s brzim i nepopravljivim ekološkim promjenama.

Koautorica tog znanstvenog rada, dr. Susanne Ditlevsen, profesorica statistike na Sveučilištu Kopenhagen, upozorava da su nova otkrića dovoljan argument da se klimatski slom više ne smatra apstraktnom, udaljenom prijetnjom. To se zbiva ovdje i sada, alarmira danska naučnica.

Znanstvenici proučavaju promjene u Sjevernoatlantskoj meridijanskoj obrtajućoj struji (Atlantic Meridional Overturning Circulation ili AMOC), glavnoj struji u Atlantskom okeanu. Ona nosi površinsku toplu slanu vodu prema dalekom sjeveru gdje se, nakon što se ohladila, povlači na dno i teče prema jugu. Ovaj sistem okeanskih struja prenosi važan dio toplinske energije iz tropskih područja u sjeverni dio Atlantika odakle toplina odlazi u atmosferu.

Toplu okeansku vodu ta struja prenosi od tropa preko Golfske struje, pa prolazi uz jugoistočnu obalu SAD-a prije nego što zaokrene prema sjeveru Evrope. Kad okeanske vode ispuštaju svoju toplinu u zrak na dalekom sjeveru, on postaje hladniji i gušći, pa tonu u dubine okeana vraćajući se prema ekvatoru. Taj efekt uranjanja, ili obrtanja, omogućava okeanskim strujama prijenos goleme količine topline po planetu, zbog čega imaju iznimno velik utjecaj na klimu atlantskog područja i šire, navodi New York Times.

Međutim, budući da zbog utjecaja čovjeka dolazi do zagrijavanja atmosfere, otapa se grenlandski ledeni pokrivač pa u sjeverni Altantik utječe velika količina slatke vode, što bi moglo poremetiti ravnotežu koja održava to strujanje.

Dio Atlantika južno od Grenlanda primjetno je hladniji posljednjih godina, što neki naučnici smatraju dokazom da se Sjevernoatlantska struja (AMOC) usporava.