Kolumnista Simon Tisdall kaže da zračni napadi na Huse u Jemenu predstavljaju još jednu prekretnicu u nizu neuspjeha zapadne politike na Bliskom istoku.
Kolumnist britanskog lista The Guardian, Simon Tisdall, kaže da prvi zračni napadi na Huse u Jemenu predstavljaju još jednu prekretnicu u dugom nizu neuspjeha zapadne politike na Bliskom istoku i dugogodišnjeg neuspjeha u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba.
Autor kaže da američka potreba, uz podršku Britanije, da upotrijebi silu, kao odgovor na napade Husa koji potapaju komercijalne brodove u Crvenom moru, pokazuje da se politički uticaj Washingtona smanjuje, da je njegova diplomatija neučinkovita, a autoritet sve prezreniji.
Iran je dominirajuća sila
Prema članku, obećanje Husa da će nastaviti napade na brodove podcrtava još jednu činjenicu, a ona je da dominantna sila na Bliskom istoku više nisu Sjedinjene Američke Države, pa čak ni Izrael, već Iran, glavni saveznik Husa.
Autor je rekao da je američki predsjednik Joe Biden od sebe otuđio podršku svjetskog javnog mnijenja i mnogih Amerikanaca svojim nepromišljenim obećanjem da će pružati bezuvjetnu podršku Izraelu i iskoristiti pravo veta protiv aktivnosti Ujedinjenih naroda koje su imale za cilj prekid vatre u Gazi, dodajući da Bidenova politika na Bliskom istoku djeluje ostarjela i nerealna.
U članku se dalje spominje da sada Iran drži kormilo u svojim rukama, te da ima velike vanjskopolitičke ciljeve: uklanjanje Sjedinjenih Američkih Država sa Bliskog istoka, održavanje regionalne superiornosti, jačanje ključnih saveza s Kinom i Rusijom i uništavanje Izraela.
Osa otpora
Rekao je da mreža iranskih milicija “osovine otpora”, kao što su Husi u Jemenu, Hezbolah u Libanu, milicije sa sjedištem u Iraku i Siriji i Islamski pokret otpora Hamas, rade na jačanju iranskog uticaja u regiji, čak i ako su udaljeni od njega.
Autor je naglasio da je jasno da je Iran pripremio daljinski kontrolisanu koaliciju onih koji žele da budu faktor u regiji nakon što Amerika bude istisnuta iz njega.
Sila koju ne treba podcjenjivati
U članku se dodaje da je Iran prošle godine poduzeo praktične korake da popravi odnose sa svojim arapskim konkurentima u Zaljevu, te da je zaključio sporazum o reformi odnosa sa Saudijskom Arabijom, te da je najvažniji aspekt tog sporazuma činjenica da je Kina tom prilikom bila posrednik. Potonji su, zajedno sa Rusijom, novi prijatelji Teherana, povećali šanse Irana i učinili ga silom na koju se treba računati.
Autor je zaključio da je Iran sada, 45 godina nakon svoje revolucije, siguran od uticaja sankcija, izolacije i prijetnji, a da se Amerika, Britanija i Izrael suočavaju sa strašnim protivnikom koji je dio tripartitnog globalnog saveza (Iran, Kina i Rusija), podržan od moćnih milicija u regiji i ekonomskih sila. (Al-Jazeera)
