Haški tribunal danas je ratnom predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu Vojske RS-a Radovanu Karadžiću nakon pet godina suđenja izrekao jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora.

Osam godina koje krivac za genocid u Srebrenici proveo u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala biće Karadžiću uračunato u vrijeme izdržavanja zatvorske kazne.

Radovana Karadžića optužnica je teretila za ukupno 11 tačaka. Dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti, jednu za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i tri za kršenja zakona i običaja ratovanja.

Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju danas je odlučilo da Radovan Karadžić nije kriv za genocid u sedam općina u Bosni i Hercegovini.

“Vijeće se nije uvjerilo da je jedini razumni zaključak da je postojala namjera uništenja bosanskih Muslimana i Hrvata i da nema dokaza da van razumne sumnje zaključi da je u tim zločinima počinjen genocid“, saopćio je danas u Haagu predsjedavajući sudskog vijeća O-Gon Kwon.

U tački 1 optužnice Karadžić je bio optužen da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu da se bosanski Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

“Namjera da se te grupe djelimično unište manifestirana je na najekstremniji način u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku“, stajalo je u optužnici.

Sudsko vijeće je zaključilo da optuženi za sedam općina snosi individualnu krivičnu odgovornost za progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti i ubojstva kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

“Vijeće se nije uvjerilo da je počinjen genocid i optuženi se ne proglašava krivim za genocid po tački jedan“, saopšteno je danas u Haagu.

Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je osudilo Radovana Karadžića za genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine, javlja Anadolu Agency.

Vijeće je konstatovalo da su pripadnici snaga bosanskih Srba imali namjeru da unište bosanske Muslimane iz Srebrenice kao takve.

“Imajući u vidu stalno prisustvo i umiješanost Beare i Popovića u svemu tome, i sprovođenje operacije uz suštinsko učešće Mladića, pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata u Srebrenici imali su namjeru da svi vojno sposobni muškarci bosanski Muslimani budu ubijeni, a ta namjera je jedanka namjeri da se bosanski Muslimani iz Srebenice unište“, zaključilo je vijeće.

Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice.

Sudsko vijeće je zaključilo da je Karadžić bio jedina ličnost u RS koja je imala moć da interveniše da muškarci bosanski Muslimani budu pobijeni, ali “ne samo da nije spriječio ubijanje nego je lično naredio da muškarci iz Bratunca budu prebačeni na druga mjesta kako bi bili ubijeni, nakon čega su ubijeni na području Zvornika”.

Sudsko vijeće je konstatovalo da je 14. jula 1995. Karadžić proglasio ratno stanje na području opštine Srebrenica – Skelani što je Drinskom korpusu VRS dopustilo korištenje svih materijalnih resursa i olakšalo akcije ubijanja.

Vijeće je zaključilo da je Karadžić dijelio prošireni zajednički cilj da se muslimanski muškarci iz Srebrenice pobiju i doprinio sprovođenju ovog plana.

Drugi udruženi zločinački poduhvat za koji je Karadžić optužen je opsada Sarajeva i zločini počinjeni od 1992. do 1995. godine tokom opsade glavnog grada BiH.

Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je proglasilo Radovana Karadžića krivim i za uzimanje posmatrača Ujedinjenih naroda (UN) za taoce.

Prošlo je gotovo 21 godina otkada je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) podigao prvobitnu optužnicu za ratne zločine protiv Radovana Karadžića (1945.), bivšeg predsjednika Republike Srpske, da bi konačno izricanje presude bilo održano danas uz nezapamćeno interesovanje javnosti i medija.

Podsjećamo, optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. jula 1995., u pritvor Međunarodnog suda stigao je 30. jula 2008., nakon što je proveo više od 13 godina izbjegavajući hapšenje, a suđenje, koje je trajalo pet godina, počelo je 26. oktobra 2009. godine.

Karadžića, jednog od arhitekata rata, kako ga neki nazivaju, Haški tribunal okrivio je za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam bh. općina, također je optužen i za teroriziranje stanovništva Sarajeva putem granatiranja i snajperskog djelovanja.

Tokom suđenja, Karadžić je govorio da je on, zapravo, mirotvorac kojeg bi trebalo nagraditi, a ne optuživati. Četiri puta tražio je da se suđenje ponovi, ali mu je Sud svaki put odbacio taj zahtjev. Izmišljotinom je nazivao udruženi zločinački poduhvat (UZP) tvrdeći da se takvim navodima optužuje cijeli srpski narod.

Insistirao je na tvrdnji da se u Bosni i Hercegovini nije dogodio organizirani progon nesrpskog stanovništva, nego građanski rat i zločini iz osvete. Također, se branio kako su za mnoge sarajevske pokolje, koji se njemu stavljaju na teret – odgovorne snage Armije Bosne i Hercegovine, budući da se željela izazvati međunarodna reakcija.

Ostat će zapamćen i po izjavi da su ljudi zatočeni u logorima u svakom trenutku mogli napustiti koncentracione kampove.

Tužilaštvo i odbrana su iznijeli završne riječi u ovom predmetu od 29. septembra do 7. oktobra 2014. godine. Tužilaštvo je zatražilo doživotni zatvor za Karadžića, koji je u završnom obraćanju Sudskom vijeću iznio uvjerenje da će biti oslobođen.

Radovan Karadžić je u završnoj riječi istaknuo da ga samo zanima istina radi istine, međunarodnog zdravlja, te da ga ta istina oslobađa svake odgovornosti o pitanju genocida i drugih zločina počinjenih u BiH. Kazao je i da je broj žrtava u Sarajevu i Srebrenici “lažan i napuhan”.

Suđenje u predmetu Karadžić trajalo je pet godina ili 500 sudskih dana. Ukupno 586 svjedoka je svjedočilo ili su dostavljene njihove pisane izjave. U predmetni spis je uvršteno više od 11.000 dokaznih predmeta.

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz nekoliko dana uoči izricanja presude Karadžiću ocijenio je da će to biti jedna od najvažnijih u historiji Haškog suda.

Presudu Karadžiću, donijelo je vijeće kojim je predsjedavo južnokorejski sudija O-Gon Kwon, a čiji članovi su bili Howard Morrison i Melville Baird.