Požrtvovne vaspitačice u Afganistanu posvetile su svo svoje vrijeme i znanje edukaciji djevojaka i dječaka koji ne idu u škole jer im to nije dozvoljeno ili su primorani da rade i doprinose egzistenciji svojih porodica, javlja Anadolu Agency (AA).

Talibanski pokret je preuzeo vlast u Afganistanu u augustu prošle godine i uveo je zabranu rada ženama i pohađanje redovne škole djevojčicama.

Iako su u međuvremenu talibani uklonili neke barijere koje sprečavaju žene i djevojčice da se školuju na nivou do 6. razreda i na univerzitetima, u većem dijelu Afganistana djevojčicama nije omogućen povratak u školske klupe javnih škola.

U takvom okruženju neizvjesnosti, hrabre afganistanske volonterke su stvari uzele u svoje ruke i osnovale neformalne škole u kojima drže nastavu po nastavnom planu koji je korišten prije dolaska talibana na vlast.

Neki od njih izbjegavaju kamere i medijsko predstavljanje jer smatraju da je to bolje iz kulturoloških i praktičnih razloga, dok neki od njih pak pristaju da svoje škole otvore za medije kako bi podstakli napore u pravcu jačanja obrazovanja.

Sestre Sodabe (21) i Azita (23) Nezend su među Afganistankama koje su preuzele odgovornost za djecu koja nisu imala pristup obrazovnom procesu.

One obrazuju djevojčice i dječake radnike, kao i nepismene žene, omogućavajući im da sanjaju o boljoj budućnosti.

Sestre Nezend otvorila su reporteru AA vrata svoje skromne škole u tihom i od očiju javnosti sklonjenom dijelu Kabula.

Oko 250 polaznika pohađa obuku u toj školi, a nastava se odvija po pet sati dnevno, pet dana u sedmici. Za one koji žele naučiti neki zanat, održava se i obuka za krojenje i ćilimarstvo.

Mlade i odvažne sestre Nezend smatraju da skoro sva djeca koja pohađaju njihovu školu dolaze iz siromašnih porodica i očekuju pomoć od onih koji podržavaju obrazovanje kao temelj budućnosti svake države.

“U školi predaje predmete u skladu sa nastavnim planom i programom iz historije, matematike, perzijskog, engleskog, biologije, hemije i fizike. Na ovaj projekt i osnivanje ove škole nas je podstaklo to što su zatvorene škole za devojčice iznad 6. razreda i mi im želimo pružiti mogućnost školovanja. Jasno je da su žene u Afganistanu u svakom trenutku zaboravljene i marginalizovane. Htjeli smo da se ova situacija više ne ponovi. Ne želimo djevojke u Afganistanu da ostanu neobrazovane, zaboravljene i izbrisane iz društva“, rekla je nastavnica Sodabe Nezend.

Kritikujući politiku talibana u vezi sa školama, Nezend je kazala da međunarodna zajednica zvanično ne treba priznati talibane dok se ne riješe problemi u pitanjima ženskih i ljudskih prava.

“Većina djevojčica koje su ovdje došle bile su depresivne i beznadežne u pogledu svoje budućnosti. Zahvaljujući ovoj školi motivisali smo ih. Rekli smo im da ne budu beznadežne. Djevojčice se nadaju da će se škole ponovo otvoriti i početi sa nastavom. Veoma su sretni zbog ovakvog ambijenta koji smo za njih stvorili. Osim školovanja, ovo mjesto im daje nadu. Jako su zadovoljni i sretni zbog toga“, kazala je ona.

Napominjući da su porodice zadovoljne njihovim aktivnostima, ali da su se suočile i sa negativnim reakcijama iz kulturoloških razloga, Nezend je poručila da neće odustati i da će se protiv takvih ideologija i problema boriti olovkom, jezikom ili protestima na ulicama.

Nastavnica Azita Nezend je također kazala da su djevojčice i djeca radnici koji se školuju u toj školi dobili nadu za budućnost.

“Kada su škole zatvorene vidjeli smo da je većina djevojčica bila depresivna i izgubila motivaciju i želju koju su imale. Htjeli smo im dati nadu da će se jednog dana škole otvoriti“, kazala je Azita.

Napominjući da žele da nastave sa povećanjem svojih obrazovnih aktivnosti, Nezend je rekla da su žene u Afganistanu u protekle dvije decenije mnogo napredovale u oblastima kao što su kultura, ekonomija i politika, ali da nazaduju od kako su talibani došli na vlast i uveli im zabrane i ograničenja.

Behare Akbari, 13-godiša učenica 8. razreda, kazala je da su mnoga djeca širom Afganistana uskraćena za obrazovanje, a da je ona sretna nastavlja školovanje uz priliku koju su joj omogućile sestre Nezend.

“Bila sam beznadežana, depresivna. Moja porodica je također bila veoma tužna što sam se našla u ovoj situaciji. Sada smo svi sretni. Želim da budem doktorica u budućnosti. Raduje me što nastavljam školovanje. Ponovo imam nadu. Nikada neću biti poražena“, kazala je Akbari.

Afganistan je višedecenijsko poprište duboke sigurnosne, političke i humanitarne krize u kojoj su ponajveće žrtve djeca koja su uskraćena za mogućnost obrazovanja.

Prema izvještaju koji je u januaru pripremila Kancelarija za humanitarnu koordinaciju Ujedinjenih nacija, u Afganistanu ima 7,9 miliona djece školskog uzrasta koja imaju velike poteškoće u pristupu mogućnostima obrazovanja.

Posebno su ugrožena ruralna područja koja su u velikoj mjeri lišena svih infrastrukturnih usluga. Pomoć međunarodne zajednice je prijeko potrebna.