Prošlo je tačno mjesec od masakra u beogradskoj osnovnoj školi ” Vladislav Ribnikar”.

Tada je trinaestogodišnji K. K. ubio 9 osoba, i to osam svojih drugara iz razreda te školskog čuvara.

Desetak dana poslije preminula je još jedna djevojčica.

Niko se nije oporavio. Sve što se dešavalo poslije toga dodatno je otežalo suočavanje sa stvarnošću.

Aleksandar Fatić, otac jedne djevojčice sedmog razreda škole u kojoj je 3. maja 2023. ubijeno 10 osoba je svoje misli i emocije u ovom trenutku provukao kroz stihove pjesme “Dva sprata iznad“.

Prenosimo je u cjelosti:

Dva sprata iznad

(Mjesec dana od tragedije u “Ribnikaru”)

Dva sprata iznad gubilišta, one su urlale.

I smijale se.

Pa opet urlale.

Borile se protiv pijeteta. Protiv etike. Protiv Boga.

Neke ledene, većina manična.

Uronjene u zajednički pakleni oblak mržnje prema žrtvama. Prema malim dušama koje su otišle na onaj svijet, a koje od njih traže da promjene svoje navike.

Umjesto ležerne šetnje jednom ulicom, moraće drugom ulicom.

Umjesto jednog imena, moraće da izgovaraju drugo.

Umjesto „elitnog mjesta“, usudom tragedije u kojoj su neki drugi ljudi izgubili decu, sina, brata, ujaka… sad je to „njihovo mjesto“ najgore, najtragičnije, najnotornije u zemlji. To ih čini bijesnim. Zvjerski.

Satima, kao u groznici hranjenja divljih životinja, one su govorile.

Urlale.

Uglas.

Na svakoga.

A kad su se umorile od groznice hranjenja, skovale su zao plan.

Tek tada, kao zvijeri čija se krzna puše u svježoj noći poslije orgijaške potejre cijelog čopora za plijenom, krvavih očiju, ali zadovoljne sobom, sišle su dva sprata i izašle pored crno-bijelih ikona još nekanonizovanih svetitelja.

Sutra je novi dan. One imaju “pravo na život”.

U istoj ulici. Sa istim imenom.

Na osušenoj krvi mrtvih.“

Aleksandar Fatić

Autor je otac djevojčice koja je preživjela masakr u „Ribnikaru“, naučni savjetnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. (nova.rs)