Ukrajinac Aleksander proveo je 54 dana u zarobljeništvu ruskih snaga u oblasti Herson u Ukrajini, gdje se rat protiv Rusije vodi već oko devet mjeseci.

66-godišnjak iz sela Mirolubovko u oblasti Herson, nad kojim je ukrajinska vojska ponovo preuzela kontrolu 3. novembra, u razgovoru s novinarom AA govori o tome kakvim strahotama je svjedočio tokom boravka u ruskom zarobljeništvu.

Aleksander je radio kao elektroinženjer zadužen za energetske sisteme u mjestu u kojem je živio sa suprugom. Njegovo selo bilo je pod kontrolom ruske vojske ukupno sedam mjeseci.

Govori kako su ruske snage koristile školsku zgradu u selu kao štab, a u istoj zgradi su držali i civile koje su zarobili u okolnim selima.

Prisjeća se kako je 7. aprila otišao na popravku dalekovoda, koji je oštećen u sukobima, budući da je linija fronta u to vrijeme bila blizu sela. Aleksander kaže da su ga nakon što je završio posao vojnici odveli do ruskog komandanta.

Tada je komandant tražio da mu preda mobilni telefon.

“Vidio je fotografije koje sam zabilježio na telefonu. Tu su bile fotografije srušenih kuća i tragovi metaka. Uhapsili su me, optužujući me za povezanost s ukrajinskom vojskom i prenošenje informacija ukrajinskim vojnicima”, kaže Aleksander.

Navodi kako ove tvrdnje ruskih vojnika nisu bile tačne. Fotografije na telefonu je, kaže, podijelio samo sa svojom kćerkom, koja je u tom periodu boravila u drugom dijelu Ukrajine, jer ju je, kako kaže, želio informisati od dešavanjima u regiji.

Aleksander dalje navodi kako je oko dva mjeseca bio zatvoren u mračnoj prostoriji u školskoj zgradi.

“U prostoriji je bilo ukupno 12 ljudi. Bili su nevini zatvorenici kao i ja. Svi smo ovdje nekako spavali”, priča Aleksander.

Tek svaka četiri dana im je u prostoriju donošena voda za piće pa su u takvoj situaciji morali da se snalaze. Pošto nije bilo vode za piće, čupali su cijevi za grijanje u prostoriji, odakle su pokušavali piti vodu.

O kakvom neuslovnom boravku je riječ Aleksander potvrđuje i rečenicom da nisu imali pristup toaletu pa su fizičke potrebe svi morali obavljati u istoj prostoriji u kojoj su bili zatvoreni.

“Morali smo sve da radimo u sobi. Iz sobe su nas izvodili samo na ispitivanje. Sjedili smo u mračnoj prostoriji”, rekao je Aleksander.

Dodaje kako su imali probleme s nedostatkom hrane, a i ono što su dobili bili su primorani jesti istom kašikom iz iste posude.

Kaže kako su jednog dana u sobu dovedene dvije osobe koje su bile nasmrt pretučene.

“Nismo vidjeli, ali se pričalo da su ih vojnici tukli. Oni su tu i umrli. Njihova tijela ostala su tu četiri dana. Teško je bilo boraviti u blizini leševa, čak i ako su to poznati ljudi. Zato smo molili vojnike da iznesu tijela”, priča Aleksander.

Tokom 54 dana u ruskom zarobljeništvu vođena je prava bitka za život. Aleksander navodi da je izgubio 20 kilograma zbog nedostatka hrane i stresa koji je doživio dok je bio zatvoren u školskoj zgradi. Iz zarobljeništva je pušten 14. juna.

“Bio sam jako loše. Imao sam svega 44 kilograma. Nisam vidio ni na jedno oko. Samo su na jednog dana izveli napolje i ostavili”, kaže 66-godišnji Aleksander.

Zajedno s njim pušteno je još 10 osoba. Nakon što su oslobođeni u školu su dovedeni drugi zarobljenici, koji su tu držani sve do augusta.