Očekuje se da će 29-godišnja Nizozemka kojoj je odobren zahtjev za pomoć pri umiranju na temelju nepodnošljive duševne patnje okončati svoj život u nadolazećim sedmicama.

Zoraya ter Beek je prošle sedmice dobila konačno odobrenje za pomoć pri umiranju nakon troipogodišnjeg procesa prema zakonu donesenom u Nizozemskoj 2002. godine.

Njen je slučaj izazvao kontroverzu jer je potpomognuto umiranje za osobe s psihijatrijskim bolestima u Nizozemskoj i dalje neuobičajeno, iako se brojke povećavaju.

Članak o njenom slučaju, objavljen u aprilu, preuzeli su međunarodni mediji, što je izazvalo mnogo reakcija i negodovanja.

Rekla je da je razumljivo da su slučajevi poput njenog  kontroverzni i da će izazvati reakcije.

“Ljudi misle da kad si mentalno bolestan, ne možeš pravilno razmišljati, što je uvredljivo”, rekla je za Guardian.

Prema nizozemskom zakonu, da bi osoba imala pravo na potpomognutu smrt, mora proživljavati “nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje”.

Poteškoće Ter Beek počele su u ranom djetinjstvu. Ima hroničnu depresiju, anksioznost, traumu i neodređeni poremećaj ličnosti. Također joj je dijagnostikovan autizam. Kad je upoznala svog partnera, mislila je da će je sigurno okruženje izliječiti.

“Ali nastavila sam se samoozljeđivati ​​i osjećala sam se suicidalno.”

Krenula je s intenzivnim tretmanima, uključujući terapije razgovorom, lijekove i više od 30 sesija elektrokonvulzivne terapije (ECT).

“Na terapiji sam naučila mnogo o sebi i mehanizmima suočavanja, ali to nije riješilo glavne probleme. Na početku liječenja počinjete puni nade. Mislila sam da će mi biti bolje. Ali što duže traje liječenje, počinjete gubiti nadu.”

Nakon 10 godina od liječenja nije ostalo “ništa”.

“Znala sam da se ne mogu nositi s načinom na koji sada živim.”

“U tri i pol godine koliko je trajao proces dobijanja dozvole, nikada nisam razmišljala oko svoje odluke. Osjećala sam krivicu,  imam partnera, porodicu, prijatelje i nisam slijepa na njihovu bol. Ali apsolutno sam odlučna proći kroz to.

“Svaki doktor u svakoj fazi kaže: ‘Jeste li sigurni? Možete stati u bilo kojem trenutku.’ Moj partner je bio u sobi za većinu razgovora kako bi me podržao, ali nekoliko puta je zamoljen da ode kako bi doktoribili sigurni da govorim slobodno.”

“Ljudi su mi govorili: ‘Nemoj to raditi, tvoj život je dragocjen.’ Znam to. Drugi su rekli da imaju lijek, poput posebne dijete ili lijekova. Neki su mi rekli da pronađem Isusa ili Allaha, ili su mi rekli da ću gorjeti u paklu. Bila je to totalna oluja sranja. Nisam mogla podnijeti svu tu negativnost.”

Nakon sastanka s njenim medicinskim timom, Ter Beek očekuje da će njena smrt nastupiti u sljedećih nekoliko sedmica.

“Osjećam olakšanje. Bila je to tako duga borba.”

Dogovorenog dana liječnička ekipa dolazi u kuću Ter Beeka. “Počet će tako što će mi dati sedativ, a neće mi dati lijekove koji mi zaustavljaju srce sve dok ne budem u komi. Za mene će to biti kao da sam zaspala. Moj partner će biti tamo, ali rekla sam mu da je u redu ako mora napustiti sobu prije trenutka smrti”, rekla je.

“Sada je došla tačka, spremni smo za to i nalazimo određeni mir. Ja se osjećam krivom. Ali ponekad kada nekoga volite, morate ga pustiti.”