U Njemačkoj radi više od 970 narodnih kuhinja, gdje se obroci ili namirnice i druge potrepštine dijele ugroženima. Oni koji dokažu da im je pomoć potrebna dobiće gotov obrok ili namirnice od humanitarnih organizacija. Ali sve je manje kompanija koje doniraju narodnim kuhinjama.

Istovremeno, potražnja raste, prije svega zbog visoke inflacije i brojnih ukrajinskih izbjeglica. Zato narodne kuhinje traže pomoć od države, piše Deutsche Welle.

U berlinskoj četvrti Kopenik, ispred doma navijača berlinskog fudbalskog kluba 1. FC-Union, koji je pretvoren u mjesto za distribuciju hrane, formirao se dug red uprkos velikoj vrućini.

Deniz Lauer je ovdje prvi put danas. Poslije dužeg oklijevanja i sa osjećanjem stida.

– Htjela sam da probam, nisam smijela ranije – stidljivo kaže ona. “Za mene je s mojim sinom zbog skupe hrane postalo sve teže izaći na kraj“, objašnjava ova samohrana majka. Danas je skupila hrabrost i raduje se korpi punoj namirnica po jedinstvenoj cijeni od 1,50 eura koju svi moraju da plate.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, cijene hrane su porasle za skoro 15 posto u odnosu na prošlu godinu, a inflacija je oko 7,3 posto.

Sve više korisnika

Zato nezavisne humanitarne organizacije imaju sve više novih mušterija. Svaka peta narodna kuhinja od početka ruskog napada na Ukrajinu zabilježila je dvostruko više ljudi koji dolaze po besplatan obrok ili pomoć u namirnicama, saopćilo je nedavno Savezno udruženje narodnih kuhinja.

– Prije rata je ovdje utorkom dolazilo najviše 340 ljudi, a danas ih ima više od 500 – kaže Kerol Zele, šef filijale u Kepeniku.

“Prošlog petka smo obezbijedili hranu za tačno 564 ljudi“, dodaje njegova koleginica Rita Hirsch.

Sve se promijenilo zbog rata u Ukrajini

– Zbog rata imamo sve više mušterije. Na sreću, još nismo morali da prestanemo da primamo nove. Ko god može da dokumentuje da mu je potrebna pomoć, može je dobiti. Ali mnoge narodne kuhinje su već smanjile količinu hrane po osobi, a neke više ne primaju nove – kaže Kerol.

Tetiana Kudina je pobjegla od rata u Ukrajini. Njen muž i jedan sin ostali su u ukrajinskoj prijestonici Kijevu. Svakog utorka dolazi u narodnu kuhinju sa malim sinom.

– Tako mogu da uštedim mnogo novca – kaže on i dodaje da, pored toga, ovdje sreće Nijemice i Ukrajinke sa kojima može da razmijeni iskustva.

Prvu narodnu kuhinju, ili Tafel u sadašnjem obliku, organizovale su žene 1993. godine u Berlinu. Tafel je izraz koji se nekada koristio za bogato raspoređenu trpezu, a danas je mjesto gdje se dijele donirane namirnice ili jela pripremljena od njih. Prema njihovim podacima, ove narodne kuhinje pružaju pomoć za dva miliona ljudi u Njemačkoj. Lokalne organizacije se finansiraju dobrotvornim prilozima u novcu ili hrani. Veliki trgovački lanci daju im namirnice koje ne uspiju da prodaju ili imaju neku manju grešku, pa bi inače završile na otpadu.

Kuhinje za siromašne u bogatoj Njemačkoj

U Njemačkoj se siromašnom smatra osoba koja ima manje od 60 posto prosječnog neto prihoda. Po ovom kriterijumu siromašno je oko 13 miliona stanovnika.

Donacije su sve manje, žale se u Saveznom udruženju narodnih kuhinja. Njen novoizabrani predsjednik Andreas Stepuhn vidi nekoliko razloga za to:

– Jedan je da prodavnice u međuvremenu češće vrše ekonomske kalkulacije, tako da na kraju dana nemaju toliki višak namirnica. To u principu pozdravljamo jer uvijek smatramo da je dobro kada se smanji bacanje hrane. Ali narodnim kuhinjama danas je potrebno više donacija kako bi mogle da pomognu sve većem broju korisnika – kazao je.