Zoraya ter Beek, 28-godišnja Nizozemka koja je odlučila okončati svoj život zbog borbe s depresijom, autizmom i graničnim poremećajem ličnosti, izazvala je duboke kontemplacije i rasprave, prenosi NY Post
Zoraya, stanovnica malog nizozemskog sela u blizini njemačke granice, treba biti eutanazirana u maju, uprkos činjenici da je zaljubljena u svog 40-godišnjeg dečka i dijeli svoj dom s dvije mačke. Iako je nekada sanjala o karijeri psihijatrice, Zoraya se godinama borila s teškim mentalnim stanjima.
Nakon što su joj doktori rekli da više ništa ne mogu učiniti za nju i da joj “nikada neće biti bolje”, odlučila je zatražiti eutanaziju.
“Doktori će mi dati svoje vrijeme. Neće samo doći i reći ‘lezi, molim te!‘ Obično ide šolja kafe da smiri živce i stvori prigodnu atmosferu, a zatim će me pitati jesam li spremna zauzeti svoje mjesto na kauču. A onda će pokrenuti proceduru i poželjeti mi sretan put ili, u mom slučaju, ‘laku noć‘, jer mrzim kad ljudi kažu ‘sretan put‘, jer ja ne idem nikamo”, rekla je. Također je dodala da neće biti muzike ni sahrane.
@the.free.pressZoraya ter Beek, 28, expects to be euthanized in early May. She is one of a growing number of people across the West choosing to end their lives rather than live in pain. Pain that in many cases can be treated. In 2022, euthanasia comprised 5% of deaths in the Netherlands. Read the full story at TheFP.com.
Njezina odluka, iako lična, otvorila je vrata raspravi o mentalnom zdravlju i pravu pojedinca na dostojanstveni kraj života.
“Malo se bojim smrti, jer je to krajnja nepoznanica. Stvarno ne znamo šta je sljedeće – ili nema ničega? To je strašni dio”, rekla je.
Zorayjin slučaj nije iznimka. Sve veći broj ljudi na Zapadu, suočen s problemima poput depresije, tjeskobe, ekonomske neizvjesnosti i drugih izazova, odlučuje se za eutanaziju kao alternativu dugotrajnoj patnji. Štoviše, ova opcija sve se češće predstavlja kao prihvatljiva među osobama s psihičkim bolestima i mladima koji se suočavaju s mentalnim poremećajima.
“Vidim eutanaziju kao neku vrstu prihvatljive opcije koju su predstavili liječnici, psihijatri, dok je prije bila krajnja opcija”, rekla je Stef Groenewoud, zdravstvena etičarka na Teološkom sveučilištu Kampen u Nizozemskoj, a zatim dodala:
“Vidim potrebu za tim osobito među osobama s psihičkim bolestima, kao i među mladima s psihičkim poremećajima, kod kojih zdravstveni djelatnici, čini se, lakše odustaju od njih nego prije.”
Nizozemska je bila pionir u legalizaciji eutanazije 2001. godine, što je rezultiralo porastom broja smrtnih slučajeva povezanih s ovom praksom. Iako mnogi podržavaju ovaj korak kao izraz ljudskog prava na dostojanstvenu smrt, kritičari ističu mogućnost zloupotrebe zakona te tvrde da bi legalizacija eutanazije mogla poticati ljude na samoubistvo.
