Nedjelja, 25. Jula 2021.
Tuzlanski.ba logo

Četiri države uporno odbijaju da uvedu euro

Preuzmite sliku

Dvadeset godina nakon uvođenja eura neke evropske zemlje još nisu voljne da se pridruže monetarnoj uniji. Iako su obavezne da uvedu euro, Švedska, Češka, Mađarska i Poljska odlučile su se za odgodu na neodređeno vrijeme.

Postoje različiti ekonomski, politički, pravni, sociološki, pa čak i emocionalni faktori za takvu odluku, piše u analizi Hrvatske narodne banke (HNB).

U publikaciji Pregledi, pod nazivom ’20. godišnjica eura: zašto se neke zemlje još ne žele pridružiti?’, čiji su autori Milan Deskar-Škrbić i Davor Kunovac navodi se na ključni ekonomski argument protiv uvođenja eura u tim zemljama – trošak gubitka monetarnog suvereniteta.

Devetnaest država članica Evropske unije (od njih dvadeset sedam) uvelo je zajedničku valutu i pristupilo europodručju. Od preostalih osam država članica EU-a izvan europodručja njih tri, Bugarska, Hrvatska i Rumunija, iskazale su velik interes za pristupanje evropskom kursnom mehanizmu (ERM II) i uvođenje eura u skoroj budućnosti. Te zemlje, a posebno Hrvatsku, obilježava visok nivo finansijske euroizacije.

Zbog toga su privatni i javni dug u tim zemljama vrlo osjetljivi na kursni rizik, a mogućnosti za autonomnu monetarnu i kursnu politiku u tim su zemljama već prilično ograničene. U tom se smislu za te tri zemlje uvođenje eura čini održivim i opravdanim izborom politike, prenosi Poslovni dnevnik djelove analize.

Preostalih pet evropskih zemalja, piše u publikaciji, ne želi se odreći svog monetarnog suvereniteta. Danska, na primjer, nije po zakonu obvezna da uvede euro (klauzula o izuzimanju). S druge strane, Švedska i preostale tri nove države članice, Češka, Mađarska i Poljska, po zakonu su obvezne uvesti euro u određenom trenutku. Međutim, te zemlje su odlučile da odgode na neodređeno vrijeme taj proces.

– Različiti su razlozi zbog kojih te države još uvijek ne žure s uvođenjem eura. Neki su od njih političke, neki sociološke, a neki emocionalne prirode. Iako su svi vrlo važni, a katkad krucijalni u stvaranju stajališta o pristupanju monetarnoj uniji, ti razlozi nisu u fokusu našeg interesa. Nas u ovom radu zanima ključni čvrsti ekonomski argument protiv uvođenja eura u četiri države članice izvan europodručja, a to su mogući veliki troškovi – navode autori.

U radu se navodi da se agumenti protiv uvođenja eura mogu podijeliti u tri grupe. Prva je značenje kursa kao faktora stabilizacije odnosno rasta, što, ističe se, može biti privlačno u zemljama s niskom razinom euroizacije kao što su Poljska, Mađarska i Češka, u kojima euroizacija kredita iznosi oko 10 do 25 posto.

S druge strane, u zemljama poput Bugarske, Hrvatske i Rumunije snažna deprecijacija lokalne valute mogla bi ugroziti finansijsku stabilnost zbog visokog nivoa euroizacije (40 do 60 posto) i primjene valutne klauzule.

– Imajući na umu da još postoje određene neizvjesnosti vezane uz budućnost europodručja, neke od četiriju država članica izvan europodručja odlučile su se na takozvani ‘čekaj i vidi’ pristup (Binzer Hobolt i Leblond, 2009.) – navodi se u analizi HNB-a.

– To nas dovodi do zaključka da uvođenje eura ne bi dovelo do značajnih troškova u smislu stabilizacionih politika i ekonomskih rezultata. Kao što navodi Darvas (2019.), u ekonomskom smislu bi četiri države članice izvan europodručja mogle imati dobre rezultate i unutar i izvan europodručja. Stoga se njihova nesklonost ulasku u monetarnu uniju ne bazira na čvrstim ekonomskim razlozima, već na širem socijalnom i političkom kontekstu. Naposljetku, istorija rasprava o uvođenju eura u tim zemljama upućuje na to da bi neka buduća kretanja mogla vrlo lako prebaciti jezičac na vagi u prilog uvođenju eura, barem u novim državama članicama – stoji u zaključku HNB-ove analize, piše Poslovni dnevnik.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , , , ,